FOTO: Slavlje u čast blaženog Alojzija Stepinca u Proboju

Dana, 07. listopada, kada je cijelu državu tresla izborna groznica svakojakog karaktera, u malom gradiću hercegovačkog krša, Ljubuškom, u novom groblju u Gornjem Proboju, odvijalo se slavlje u čast blaženog Alojzija Stepinca, dostojanstvenika bez cijene, gospodara svog života, prigodom 14. obljetnice njegova proglašenja blaženim i blagoslova umjetničke slike ovog velikog hrvatskog sina i mučenika.

Pokušaj predstavljanja životopisa blaženog Stepinca u nekoliko redaka, uistinu je nemoguća zadaća kao i omalovažavanje tog velikana u povijesti hrvatskog naroda te u najmanju ruku uskraćivanje bitnih činjenica povijesne istine.

“Blaženi Alojzije Stepinac ostavio je poseban primjer kršćanskog svjedočanstva. On je službu i navještanje Evanđelja ispunio prije svega svojom patnjom za Crkvu, a svoju poruku vjere zapečatio smrću. Draža mu je bila tamnica negoli sloboda, i to samo zato da bi obranio slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile okovane riječi Evanđelja.” (Papa Ivan Pavao II)

Sponzori predivnog umjetničkog djela obitelj je pokojnog Filipa Čuvala, rođenog u Gornjem Proboju, iseljenika koji se sa svojom mladom obitelji u 28-oj godini života trajno nastanio u Torontu, gdje su stvorili nov i uspješan životni put. Njegova žena Janja sa kćerkom Dražanom i sinom Denisom Filipovu su ljubav za rodni kraj odlučili okruniti velikim darom nakon njegove rane smrti. Tako je umjetničko akvarel djelo, veličine 3x2m, hrvatskog akademskog slikara Ante Mamuše, u trajnu spomen na muža i oca, postavljeno na zid iza oltara u crkvi bl. Alojzija Stepinca u novom groblju u Proboju. U svom lobraćanju kćerka pok. Filipa posebno se zahvalila prof.dr. Anti Čuvalu na potpori i organizaciji slavlja.

Misno slavlje predvodio je župnik, fra Mladen Sesar, a slavlju su nazočili stanovnici Proboja i okolnih sela, časne sestre, obnašatelji političkih dužnosti, djelatnici u školstvu i kulturi, dječji pjevački zbor pod ravnanjem Zdenka Vištice, djeca u narodnim nošnjama, te svi ostali štovatelji blaženog Alojzija.

U svojoj propovijedi, fra Mladen Sesar osvrnuo se na važnost braka i obitelji kao osnovnog stupa ljudskog društva podsjećajući da je ona kamen temeljac hrvatskog i svakog drugog društva, garancija naše međusobne povezanosti i ostvarenja.

Po završetku misnog slavlja voditeljica, Mila Čuvalo, u ime svih zahvalila je obitelji Čuvalo na velikodušnom i hvale vrijednom djelu, kao i svima prisutnima na dolasku i zajedničkoj molitvi blaženom Alojziju. Posebna zahvala upućena je onima koji su tih dana radili na uređenju prostora i pripremi domijenka koji je uslijedio po završetku misnog slavlja. Također, tom prigodom zahvala je upućena i načelniku općine Ljubuški, gospodinu Nevenki Barbariću, na pomoći oko uređenja puteva koji vode prema ovom i starom groblju, kao i na njegovoj trajnoj podršci.

Jedan hrvatski pisac u iseljeništvu, prigodom smrti blaženog Alojzija 1960. godine o njemu napisa: