Motivi sakralne tematike u mojem likovnom stvaralaštvu prate me od prvih školskih dana. Ne sjećam se svojih prvih crteža iz tog vremena, na njih me sjete slučajni susreti sa školskim kolegama iz djetinjstva, koji me podsjete na crteže koje sam rezbario u kori drveta dok smo čekali školski bus. Drago mi je bilo čuti da sam tada bio osviješten po pitanju grafita.
Jednog dana i nekom drugom prigodom u biografskom sažetku po ovoj temi sudeći po radovima i izložbama te postavljenim radovima na javnim mjestima iz minulog vremena s pravom mogu reći o kontinuiranoj prisutnosti sakralne tematike u mojem stvaralačkom opusu.
Uvodni tekst u katalogu ove izložbe napisao je dr. fra Iko Skoko, grafički dizajnirao i opremio gosp. Ivica Selak.
Izložbu su postavili gosp. Žarko Lovrić, gosp. Ivan Vukoja te moja malenkost.
Nakladnik i organizator ove izložbe je Ogranak Matice hrvatske Čitluk pod vodstvom prof. Andrije Stojića.
Gosp. Stojića poznajem od prvih dana njegovog djelovanja. Moram reći da je izrastao u vrsnog organizatora što se tiče kulturnih događanja kako na lokalnoj, tako na široj razini.
U katalogu ove izložbe postaje križnog puta su poredane liturgijsko kronološkim redom.
Fra Ikin tekst je duhovnog karaktera koji korespondira s našom stvarnošću i vremenom u kojem bivamo.
Postavka izložbe nije kako smo u meditaciji i molitvi navikli jer nema tu dinamiku. Ispremještanost postaja nije uvjetovana isključivo težnjom originalnosti autorske postavke, niti da se sugerira drugačija dinamika sagledavanja ovih postaja.
U stvarnom životu, kako u osobnom tako i u nacionalnom, multinacionalnom biću ovo putovanje može se ukratko sažeti kao vječna potragu za istinom, mirom, besmrtnošću, bolje rečeno duhovna priprema koja omogućuje uspon na nebo.
U nutrini našeg bića svaka postaja križnog puta je živa slika, stvarni događaj koji određuje drugi redoslijed i drugo vrijeme.
Pred svakom ovom postajom imamo niz pitanja, tražimo odgovor u svim segmentima svijesti, pokušavamo biti na nogama, časno i dostojanstveno doći do cilja.
Uvodni tekst govori o bijegu od sebe, o putovanju bez cilja i bez nade u spasenje. Takav pojedinac, takav narod nikad, nigdje neće doći te nam poručuje da se ne bojimo poći putem istine.
Što se tiče izloženih eksponata prepuštam Vama da donesete svoj sud.
Na koncu valja istaknuti posvetu ove izložbe – ona je s razlogom i ponosom posvećena prof. Kruni Bošnjaku.
{xtypo_rounded2} fra Iko Skoko: Ne bojte se križnog puta
Isus je dostojanstven tijekom svog križnog puta unatoč izdaji jednog svog učenika, kolebanju ostalih apostola, žalosti, tjeskobi, umoru učenika, osudi velikoga svećenika Kajfe, lažnim optužbama svećenika, književnika i cijelog Velikog vijeća, optužbama lažnih svjedoka, pljuvanju u lice, udarcima, zaušnicama, Petrovu odricanju, Herodovu preziranju i ruganju, kukavičluku i osudi upravitelja Pilata, urlanju svjetine, vojničkim udarcima i izrugivanjima, trnovoj kruni, pljuvanju, udarcima po glavi, bičevanju, razapinjanju na križ, grđenju prolaznika, ruganju glavara svećeničkih i književnika, kao i razbojnika koji je razapet s njim, te osjećaju ostavljenosti.
Isus je najavio na Maslinskoj gori da će se svi njegovi učenici pokolebati. I sam Petar koji se zakleo da neće popustiti, ako se svi ostali pokolebaju, popušta gonjen strahom. U Getsemaniju Isusa je spopala žalost i tjeskoba. Dok se on molio zaspali su Petar, Ivan i Jakov. Nisu mogli od umora probdjeti niti jedan sat (usp. Mt 26, 30-56).
Juda izdaje svoga učitelja poljupcem kako čitamo u Matejevom evanđelju: „Njegov im izdajnik bijaše dao znak: Koga ja poljubim – rekao im je – taj je, i njega držite. I smjesta pristupi k Isusu te mu reče: Zdravo, Rabbi – pa ga poljubi“ (Mt 26,48-49). Prije toga pogodio se s glavarima svećeničkim kako će im ga izdati za samo 30 srebrenika (usp. Mt 26, 14-16).
Na dvoru velikog svećenika Kajfe skupili su se glavari svećenički i cijelo Veliko vijeće. Trudili su se pronaći lažno svjedočanstvo protiv Isusa. Kad je Kajfa proglasio da je Isus zaslužio smrt počeli su mu pljuvati u lice i udarati ga pesnicama, a drugi su mu udarali zaušnice (usp. Mt 26,67). Petar nije imao snage priznati se Isusovim učenikom ni pred sluškinjama. Tri puta ga je zatajio (usp. Mt 26, 69-75).
Pilat zna da je nevini Isus krivo optužen, ali nema snage suprotstaviti se javnom mnijenju (usp. Mt 27, 11-24). Nagovorena svjetina bira razbojnika, nakon što je Pilat ponudio da im pusti Isusa ili razbojnika Barabu. Štoviše, tražili su Isusovo razapinjanje: „A oni su još jače vikali: Neka se razapne!“ (Mt 27, 23)
Rimski vojnici, vjerojatno plaćenici skupljeni iz cijelog Rimskog carstva, svukoše Isusu odjeću, ogrnuše ga skrletnom kabanicom i staviše mu na glavu trnovu krunu. No, to plaćenicima nije bilo dosta, pa su ga pljuvali i udarali po glavi trskom. Zatim su mu stavili na leđa teški drveni križ, odveli ga na Golgotu i razapeli. Nu, vojnici su uvijek vojnici, kockom su odredili komu će pripasti malo Isusove odjeće što je imao (usp. Mt 27, 27-29).
Prolaznici, koji su inače bili nemoćni, osjećali su se sigurnima kad su vidjeli da Isus visi na križu pa su ga počeli grditi, a glavari svećenički i književnici, te oni koji su s njima razapeti rugali su mu se.
Isus umire dostojanstveno! Njegova smrt i događaji koji su uslijedili potresli i preplašili su satnika i njegovu skupinu te rekoše: „Uistinu, ovaj bijaše Sin Božji!“ (Mt 27,54). I narod se vratio s Gologote udarajući se u prsa kad su vidjeli što se dogodilo (usp. Lk 23,48).
Isus je uskrsnuo treći dan! Uskrsli Isus je dostojanstven! Prve riječi Uskrslog su: „Ne bojte se!“ (Mt 28,10).
Isus nam želi pomoći nositi naš križ! Ako smo u zajedništvu s Isusom ne bojmo se svoga križnog puta! {/xtypo_rounded2}
{gallery}skoko_citluk_putkriza{/gallery}