Sinoć je u restorana ”Ohio” u Ljubuskom predstavljen autobiografski roman ”260 dana” autora Marijana Gubine, odnosno njegovu doživljaju zatočeništva od 260 dana, u srpskom logoru 1991 god. u okolici Osijeka, tada, kao desetogodišnjeg dječaka.
Nakon niza gradova u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i Ljubušaci su imali sinoć priliku čuti izravno od autora ove knjige kako je bilo proživjeti strahote logora te što znači izgubiti svoje najdraže, koji su se žrtvovali za svoje bližnje.
Promocija knjige održana je u organizaciji HKD Napredak, podružnica Ljubuški. O knjizi su govorili general Željko Šiljeg, potom fra Andrija Nikić, te na kraju sam autor Marijan Gubina.
”Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga”, kazao je, između ostalog, u svom obraćanju Gubina.
Važno je napomenuti kako se autor odrekao svih novčanih naknada od prodaje knjige, te kako sav prihod od prodaje knjige ide u humanitarne svrhe, odnosno projekte udruge ”Auxillum”, za pomoć u odgoju učenika i studenata.
U glazbenom dijelu programa nastupio je Mate Miličević, ulomke iz knjige čitale su učenici Gimnazije i SSŠ Ruđera Boškovića Ljubuški, dok je program vodila Anamarija Nosić.
picasa_albumid=5855678386292744305
{xtypo_rounded2} Dnevnik 260 dana djelo je malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva. Ključan element bio je odvojiti srce od mozga, osjećaje od razuma – što je posebno teško, pogotovo s tragedijom na svojim leđima.
Desetogodišnji dječak nalazi se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesteročlanom obitelji.
Krivo mjesto je okupirano područje istočne Slavonije u tadašnjoj Jugoslaviji, a krivo vrijeme je vrijeme kada je globalna politika, tj. kada su globalni igrači rekli da je vrijeme da se Jugoslavija rascijepi.
Kao koleteralna žrtva biva zarobljen 265 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposlijetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana.
Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji će ga pratiti do kraja života, odvažio se prenijeti svoje doživljaje na ostatak čovječanstva, s namjerom da prikaže, u prvom redu zdravo, pozitivno razmišljanje te da pošalje nekoliko poruka čovjeku. Osim navedenoga, čitatelj će prepoznati nekoliko bitnih elemenata među kojima je i snaga pojedinca, kako da preživi tako i da nastavi živjeti.
Osnovna poruka koju autor šalje jest sljedeća: Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.
Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga.
Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim… NEMOJTE NI VI! {/xtypo_rounded2}
LJ::portal