Ponovno je pred nama tjedan u kojem rukometna događanja ne ”jenjavaju”. Već danas ekipa odlazi u Zenicu da bi odigrala zaostalu utakmicu 14. Kola Premijer lige sa RK Čelik. Odmah po povratku slijedi priprema za subotu kada će se u Gradskoj športskoj dvorani sa početkom u 19:00 h odigrati četvrtfinalna utakmica Kupa Bosne i Hercegovine protiv RK Borac.
Uoči ovih susreta, zamolili smo novog igrača, Vladimira Gruičića da sa nama podijeli svoje dojmove,proces adaptacije te očekivanja od susreta koji slijede.
Uvjereni smo da veliki dio ljubitelja rukometa želi znati nešto više o vašem rukometnom putu?
Svoje prve rukometne korake napravio sam sa 12 godina na što me je nagovorio školski profesor. Tada sam počeo trenirati u RK Rudar iz Labina koji je pored prve postave imao i mlađe uzraste sa kojima je radio. Moram naglasiti da je to bila jako dobra škola gdje smo imali kvalitetne trenere i dosta dobar program rada. Nakon toga, sa 14 godina bio sam pozvan u mlađu kadetsku reprezentaciju Hrvatske i od tada počeo raditi sa trenerom Vladimirom Canjugom gdje sam prošao dobar dio iznimno kvalitetnog rukometnog puta. Nastupao sam na četiri prvenstva, od čega sam sa kadetskom reprezentacijom osvojio drugo i treće mjesto, dok sam sa juniorskom reprezentacijom osvojio sedmo i četvrto mjesto. Iznimno sam ponosan na taj period. Kada sam imao 15 godina počeo sam igrati za prvu postavu Rudara i tu sam se zadržao do kraja srednje škole. Potom sam otišao igrati za RK Zamet iz Rijeke gdje sam se zadržao godinu dana. Nakon Zameta zamijetio me trener Poreča, Saša Ilić, sa kojim sam proveo tri godine u klubu i moram naglasiti da je to bio iznimno kvalitetan trener, do tada najbolji u mojoj rukometnoj karijeri. Upravo me je on savjetovao da dođem u Izviđač, što se i obistinilo.
Kakav je osjećaj nastupiti pred ljubuškom publikom?
Što se mene osobno tiče, pred sam susret vladala je nervoza jer sam se želio prikazati u najboljem svjetlu. Nadam se da sam u tome jednim dijelom uspio i da je rukometna publika zadovoljna prikazanim. Ono što moram istaknuti je da sam impresioniran i dvoranom i publikom koja je bila na utakmici jer se itekako vidi da poznaju i prate rukomet te da znaju poticati dobre poteze, prokomentirati loše, vršiti pritisak na suce kao i na gostujuću ekipu.
Kako komentirate utakmicu sa Slogom?
Utakmica je bila dosta borbena, a mi smo se itekako znali nositi sa time. Imali smo dosta dobru obranu koja naravno uvijek može biti i bolja, dok smo s druge strane imali puno kontri i polu kontri koje nažalost nismo iskoristili. No ipak nismo pokleknuli i zasluženo smo osigurali pobjedu što je najbitnije. Uvjeren sam da ćemo iz susreta u susret biti bolji i sve više napredovati uz odličnog trenera kojega imamo.
Očekivanja od susreta sa RK Čelik i RK Borac?
Što se tiče gostujuće utakmice protiv Čelika mislim da neće biti nimalo laka, jer su mi suigrači rekli da je to dosta tvrda ekipa koja naravno dobiva dodatnu snagu igranjem na domaćem terenu. No bez obzira na to mi smo u potpunosti spremni.
A kada je riječ o susretu sa RK Borac u subotu, siguran sam da imamo veliku prednost samim time što igramo na domaćem terenu gdje ćemo uz potporu s tribina omogućiti izvanredan rukometni susret i nadam se pobjedu.
I za kraj vaši dojmovi o Hercegovini?
Do sada nikada nisam bio ovdje i moram priznati da sam ugodno iznenađen jer imate zaista mnoštvo prirodnih resursa. Ono što me posebno fascinira su brda koja imate a na što ja nisam navikao jer je Istra dosta ravničarska. Slapovi Kravice su me se također posebno dojmili. Također bi naglasio jako dobar mentalitet ljudi koji su jako gostoljubivi, a hrana je izvanredna. Što se ekipe tiče odlično me je prihvatila od prvoga dana i moram pohvaliti našeg kapetana Marka Matića koji je pravi vođa u svakom pogledu. No pored njega zaista je cijela ekipa jedan tim i kao takva jako dobro funkcionira i to me posebno veseli.