Pet mladih djevojaka Ivana Marić iz Mostara, Marta Matić iz Čapljine, Nikolina Čuljak iz Ljubuškog, Andrea Đakula iz Neuma i Ana Dikić iz Bugojna već tri godine studiraju na Fakultetu edukacije i rehabilitacije u Tuzli. Osim što postižu uspješne rezultate na svom studiju, one već tri godine oduševljavaju svojim radom i zalaganjem pri Frami, zboru mladih “Iuventus salinarum”. Stoga smo odlučili napraviti reportažu o njima, jer niti jedna od njih nije ni poznavala Tuzlu, a danas je ne bi mijenjale ni za jedan drugi grad. Zagreb zamijenile Tuzlom
“One su za naš zbor pravo osvježenje, prezadovoljan sam njihovim radom. Uvijek se na njih može računati, pitam se kako ćemo bez njih kada se vrate u Hercegovinu”, rekao nam je Zlatko Špoljarević, voditelj zbora „Iuventus salinarum“. Pri završetku srednje škole sve su se pokušale prvo upisati na studij Defektologije u Zagrebu, ali zbog velike konkurencije sudbina ih je ostavila u njihovoj zemlji, ali onom drugom dijelu – Bosni. “Pokušala sam u Zagrebu, ali nije mi uspjelo. Kad sam došla u Tuzlu, bilo mi je teško, nisam se baš snalazila”, počinje priču Ivana Marić. Isti problem imala je i Marta Matić iz Čapljine. Ona se već nakon prvog semestra htjela vratiti u Čapljinu. “Život se odjednom okrenuo, znala sam tek nekoliko ljudi. Sva sreća da smo odmah pčele odlaziti na Framu. Mislim da su me ljudi koje sam tamo upoznala i zadržali. Shvatila sam da se isplatilo ostati i da je bilo vrijeme da se istinski osamostalim”, kaže nam Marta. Ona sada upisuje treću godinu studija, uključena je u Udruženje “Podrška i kreativni razvoj djece i mladih”, koje vode njezine profesorice Medina Vantić-Tanić i Milena Nikolić.
Međusobna potpora
Andrea Đakula uvijek ima vremena i za studij i za druženje. Ona je u Neumu također uključena u zbor “Vis”, inače ima odličan glas, zbog čega je rado prihvaćena u zboru “Iuventus salinarum”. “Meni je ovdje prekrasno i svatko tko ima predrasude o Tuzli, nije u pravu”, kaže nam Andrea. Za Nikolinu Čuljak kažu da je jedna od nježnijih i pri prvom susretu s njom uvjeravamo se da je jako tiha i draga. Prisjećamo se kako je dobrim dijelom zaslužna što je njezina prijateljica Marta ostala u Tuzli. Bila je njezina potpora dok je Marta imala ozbiljne namjere otići iz ovog grada. “Lijepo je biti u drugom gradu, osjećati se samostalnim i donositi sam odluke u životu”, rekla nam je Nikolina. Bugojanka Ana Dikić ove godine upisuje završnu godinu studija i odmah je rekla da se već počinje bojati kako će bez Tuzle i svojih prijatelja. “Nimalo ne žalim što su me životni putevi doveli u Tuzlu. Ljudi su toliko dragi. Na studiju mi je super, trudim se i dajem sve od sebe da budem uspješna”, rekla nam je Ana.
“Naše Hercegovke”
Ovih pet uspješnih, lijepih i atraktivnih djevojaka mnogima su u Tuzli prirasle za srce te ih zovu “naše Hercegovke”. Iako same kažu da će im bez Tuzle biti veoma teško, čini se da će njihovim prijateljima iz ovog grada biti mnogo teže, jer volja kojom su oni radili pri Frami, animiranju klanjanja Presvetom četvrtku, pjesma koja im je uvijek bila na usnama, toliko su upečatljivi da je danas to bez njih gotovo sve nezamislivo.