I bi pravo svjetlo i bi prava slika…

Fotografije nastale prije više od pola stoljeća, narodne nošnje, Stari most u magli, nekropole stećaka, jedan zaboravljeni način života…, sve to i mnogo više može se vidjeti na izložbi “Ćirini dokumenti” s fotografijama majstora fotografije Ćirila Ćire Raiča (1936. – 2011.).

Ovo je prva izložba njegovih fotografija nakon što je ovaj mag fotografije preminuo 2011. nakon duge i teške bolesti. Nisu to samo sjajno odrađene fotografije – na njima se iščitava jedan život posvećen umjetnosti, posvećen fotografiji, a svaka fod njih ima svoju priču. Ćiril Ćiro Raič nije bio tek puki kroničar vremena, nego čovjek koji je iskreno i predano život posvetio fotografiji. Kao na rijetko kojoj izložbi, imali smo priliku na otvorenju vidjeti posjetitelje kako u tišini i divljenju promatraju izložene fotografije ili, pak, čuti komentare kao što su “Gdje je ovo?”, jer ono što je Raič zabilježio svojom kamerom, danas više ne izgleda tako.

U potrazi za svjetlom

U tekstu kataloga izložbe Radoslav Dodig opisuje svoje susrete s čuvenim fotografom – okružen kutijama punih slajdova, negativa, slika, papirića… bilo je teško, kaže Dodig, odlučiti koju fotografiju izabrati za monografiju “Ćiril Ćiro Raič i Hercegovina”, 1998.
“Pitao sam se ponekad što to Raič traži i bilježi svojim objektivom. Rekao bih – sve svjedoke vremena, od kamena do metala, od zelena polja do pjenušava slapa, od porušena zida do ovaca u sutonu povratka, od svirača na diplama do meštra od karnevala. A najviše je tražio svjetlo. Ono je moralo biti vidljivo, prepoznatljivo, uhvatljivo, jače od tamne komore. Uvjerio sam se često u njegovo traganje, zagledanje, mjerenje”, zapisao je Dodig. Tako su zajedno obilazili i ljubuške krajolike – tražeći pravo svjetlo. Jednom su došli ujutro – nije bilo pravog svjetla. Drugi put u podne – svjetlo je bilo prejako.
“Popodne, treći put, obilazio je Ćiro oko kamena spomenika nekoliko puta, a onda zalegnu, poput lovca koji ima plijen na vidiku – i škljocnu velikom i teškom Mamiyom. I bi pravo svjetlo i bi prava slika”, napisao je Dodig. I posljednji je put iz njegovog ateljea otišao, kaže, “praćen svjetlom iz Ćirinih kutija”. Ćirino svjetlo, koje s vremenom niti blijedi niti nestaje, prepoznat će svi oni koji dođu na njegovu izložbu fotografija “Ćirini dokumenti”, postavljenu kao hommage ovom velikanu fotografije.
Iza Ćirila Ćire Raiča ostao je opus kakav nema nitko, ne samo na prostorima bivše Jugoslavije, nego i mnogo, mnogo šire. Na izložbi “Ćirini dokumenti” izložene fotografije podijeljene su na tematske cjeline s motivima arheološke, spomeničke i arhitektonske baštine, te ruralnih i prirodnih krajolika i portreta ljudi.

Umjetnik – stvaralac

Izložba je otvorena u sklopu “Mostarskog proljeća 2012.” – 14. dana Matice hrvatske u Galeriji Aluminij, a izloženo je stotinjak dijela slavnog fotografa. Izložbu je svečano otvorio gradonačelnik Mostara, koji je za Raiča rekao da je bio čovjek osebujnog senzibiliteta, nadasve marljivi pregalac i umjetnik – stvaralac. O izloženim fotografijama, kao i o Raičevoj posvećenosti ovoj umjetnosti, govorile su direktorica Zavoda za kulturnu baštinu Hercegovačko-neretvanske županije Ivanka Miličević-Capek te članica Predsjedništva Matice hrvatske Mostar Nada Dalipagić.
“Je li moguće jednom u životu napraviti preko 200.000 fotografija, sudjelovati u 250 izložbi, oko 200 tematskih, 60 samostalnih u zemlji i u inozemstvu? Da je to doista moguće, pokazao je jedinstveni mag fotografije Ćiril Ćiro Raič. Mogli smo ga vidjeti svakodnevno u šetnji Mostarom, laganim i odmjerenim korakom, ali uvijek sa svojim neizostavnim i najvjernijim prijateljem – fotoaparatom. Slikao je sve, opčinjen fotografijom, – čovjeka, Hercegovinu, njezinu ljepotu pronosio je diljem cijelog svijeta, ali svojim fotografijama i opominjao je, posebice ratni užas”, kazala je Dalipagić.
Raičeve fotografije su, rekla je Miličević-Capek, “vremeplov, a gledatelji vremenski putnici pred kojima oživljavaju neprolazni trenuci uhvaćeni u mrežu povijesti”.
“Zahvaljujući svom talentu, radu i predanosti, Ćiro je svoj zanat fotografa pretvorio u umjetnost. Bilježeći stanje kulturno-povijesne baštine na terenu, dokumentirao je i odnos prema našoj ostavštini za budućnost”, dodala je Ivanka Miličević-Capek.
Otvorenje izložbe glazbeno je oplemenila muška klapa HGPD-a Hrvoje Mostar, koji su nastupili u znak zahvalnosti Raiču na svemu je što činio svojim radom. Izložba ostaje otvorenom do polovice lipnja.

Ćiril Ćiro Raič rođen je 1936. godine u selu Strgonice, općina Konjic. Osnovnu školu završio je u Ostrošcu, a nakon završetka osnovnoškolskog obrazovanje odlazi u Mostar i učlanjuje se u Fotoklub “Salko Šestić”. Fotografski je obrt učio i izučio u mostarskom Fotocentru. Završivši posao 1955. godine postaje fotograf u službi Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru. Zvanje majstora umjetničke fotografije Raič je stekao 1975. godine kada je i postao članom Udruženja primijenjenih umjetnika BiH i bivše Jugoslavije. Raič je tijekom svoje dugogodišnje karijere napravio više od 200.000 fotografija, koje je izlagao na oko 250 skupnih i na 61 samostalnoj izložbi. Također, priredio je i 196 tematskih samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Umro je 2011. godine nakon duge i teške bolesti.