Novi pročistač otpadnih voda u općini Čitluk izgrađen i pušten u rad prije nepune dvije godine koji je trebao doprinijeti čistoći i zaštiti okoliša i u koji su uložena znatna financijska sredstva, pokazao se kao velika zabluda te je postao velika ekološka bomba za svetište Međugorje i sve ekosustave južno, posebno za rijeke Trebižat i Neretvu. Naime, kako nam je kazao Dragan Kozina, predsjednik Kluba vijećnika HDZ-a 1990. Čitluk, u dane pred svečano otvaranje istog u rujnu 2008. govorilo se kako će voda iz pročistača biti skoro pitka te da je time učinjen ogroman korak naprijed u čistoći i zaštiti okoliša, valjda kako bi se opravdalo veliko financijsko ulaganje u isti.
Strah od zaraze
“Međutim, stvari danas zapravo izgledaju ovako: nizvodno koritom potoka Lukoć od pročistača koji se nalazi u Potpolju, gdje se, usput rečeno, godinama širi nesnosan smrad čitlučke kanalizacije, u širini 20 do 80 metara i dužini od oko 1500 metara prema Međugorju, stalna je bara u koritu potoka koja je postala leglo milijuna nametnika, na čijem dnu se nalazi debela naslaga crnog smrdljivog mulja. U vrijeme kada nema kiše ta smrdljiva masa nestaje u prirodnom ponoru u koritu Lukoća “Vučji vir”. Još dalje nizvodno u dužini od još oko tisuću metara, sve do objekta “Gljivara” u Međugorju, u vrijeme kada nema kiša nalazi se 20-ak centimetara debeli osušeni sloj istog smrdljivog mulja. Možete zamisliti što se dogodi kada padne prva velika kiša i Lukoć proteče središtem svetišta na samo 6 metara od kipa Gospe i crkve sv. Jakova”, ogorčeno kaže Kozina te dodaje da sve što se nalazi u “čitlučkoj kloaki” krene nizvodno i završi u ponorima južno od crkve, a višak koji ne progutaju ponori ide Lukoćom u Studenčicu, rječicu koja izvire iza Križevca i utječe u Trebižat. Kozina također kaže da su se o tom problemu mnogo puta vodile polemike i na sjednicama Općinskog vijeća. “Na svako pitanje zašto se stvara mulj i zašto voda nije čista kako su obećavali, kažu da pročistač radi kako treba, ali da im problem stvara Vinarija Čitluk, jer svaki put kada oni puste u kanalizaciju svoje nusprodukte iz proizvodnje vina, mikrobiološki sustav u pročistaču potpuno se uništi i pročistač prestaje funkcionirati, te se sada otpadne vode iz Vinarije puštaju u Lukoć izravno i prolaze mimo pročistača. Sada zamislite kako te iste nepročišćene kemikalije utječu na sve što se nalazi nizvodno”, kazao je. Čitluk ili Shit-look
Stoga se, ističe Kozina, postavlja logično pitanje, gdje i kako završavaju nusprodukti i otpadne vode drugih velikih vinarija od kojih se neke nalaze u ugostiteljsko-industrijskoj zoni u Međugorju i nisu ništa manje od Vinarije u Čiltuku. “O tome možemo samo nagađati, znajući da tamo kanalizacije uopće nema. Pitam se što rade nadležne inspekcijske i općinske službe, ministarstvo koje se brine o zaštiti voda i okoliša. Očito svi zatvaraju oči i uši pred onim što znaju”, govori Kozina, strahujući da mještani ove općine sjede na ekološkoj bombi koja samo što nije eksplodirala, a što je najgore, nikoga nije briga za posljedice posebno imajući na umu tisuće hodočasnika koji posjećuju Međugorje. “Kakva je to ekološka bomba i opasnost za zarazu i zagađenja podzemnih voda, procijenite sami. Možda bi, ako ovakvo stanje ostane, trebalo razmišljati o promjeni imena Čitluk u Shit-look”, preporučio je.
