Potok Lukoć koji u kišnom razdoblju teče kroz Međugorje i prolazi u blizini međugorske crkve, godinama je zbog nebrige zapušten i na pojedinim dijelovima izgleda otužno.
Stanje je kritično osobito ljeti kad prestanu kiše i Lukoć presuši jer se na pojedinim mjestima voda s nečistoćama iz septičkih jama i odbačenog otpada, zadržava dulje šireći uokolo neugodne mirise.
Ipak, stanje se donekle popravilo otkako je u Čitluku izgrađen moderni pročistač otpadnih voda jer barem čitlučka kanalizacije više ne teče otvorenim Lukoćem prema Međugorju.
Budući da se s obje strane Lukoća nalaze brojni restorani, suvenirnice i ostale prodavaonice te kako neposredno uz Lukoć prolazi i glavna međugorska prometnica, svakodnevno se, osobito za ljetnih vrućina, na tisuće međugorskih hodočasnika zgražava nad ružnim slikama i istodobno čudi kako se konačno taj problem ne riješi. Do sada su o potoku Lukoć samo brinuli malobrojni savjesni pojedinci, uglavnom vlasnici obližnjih restorana i stambenih objekata, koji su u nekoliko navrata bagerima čistiti dijelove Lukoća ispred svojih objekata, nečistoće odvozili na odlagalište, a dijelove dna Lukoća prekrivali šljunkom kako bi se neugodni mirisi što manje osjećali. Bilo bi dobro kada bi njihovim primjerom krenuti i ostali kako bi ružnih slika i neugodnih mirisi tijekom ljeta uz Lukoć bilo što manje.
Iako je ta akcija pojedinaca za svaku pohvalu, treba reći da je to samo privremeno rješenje koje ublažava problem, jer je taj akutni problem moguće trajno riješiti jedino izgradnjom kanalizacije za Međugorje i Bijakoviće.
Naime, u naseljenim mjestima Međugorje i Bijakovići trenutno je deponiranje otpadnih voda riješeno putem neuvjetnih septičkih jama, ponegdje izravnom odvodnjom u korito Lukoć,a često i u prirodne pukotine u tlu. U novije vrijeme čest je slučaj da se za privremena rješenja kanalizacije većih objekata ili grupe objekata buše bunari ili pronalaze prirodne pukotine u tlu u koje se deponiraju otpadne vode koje daljnjim prirodnim podzemnim kanalima i pukotinama odlaze izravno do podzemnih voda i opasno ih zagađuju.
Sve su to razlozi zbog kojih se sa sigurnošću može reći kako je zbrinjavanje otpadnih voda u Međugorju i Bijakovićima jedan od prioritetnih zadataka svih mjerodavnih mjesnih, općinskih, županijskih, federalnih i državnih struktura u idućem razdoblju jer je, to treba naglasiti, rješenje tog problema od općeg interesa za sve. Jer, jedino izgradnjom kolektora i pročistača, moguće je sanitarno-higijenske uvjete života u ta dva svjetski poznata mjesta podignuti na veću razinu i smanjiti zagađivanje podzemnih voda te unaprijediti svekoliki razvoj turizma i gospodarstva tog kraja, cijele Hercegovine i Federacije BiH.
Doista je sramota da se kanalizacijski sustav u Međugorju, kojeg godišnje posjeti više od milijun vjernika iz svih krajeva svijeta,još davno nije izgradio. Dokle?