Što jest jest, ne volim previše pogađanje vremena. Jednostavno ne znam što bih s tim. Moj je otac znao. Bavio se poljodjelstvom i to mu je itekako bilo važno. A meni tek dovoljan dobar kišobran i stvar svršena. Što se može. Različit život, različiti poslovi, različiti ukusi.
Koje je vrijeme u Herceg Bosni, malo je poteže reći. Sarajevo to određuje, jer ovamo toga nema. Malo su bolje nabojeni hercegbosanski krajevi po Bosni, a po Hercegovini ili negdašnjem Humu, te boje nekako nedostaje. Valjda stiskla kriza, što li. Nu, šalu na stranu, što bi pokvarilo da se na televiziji pokaže neko lijepo hrvatsko lice i još nam ljepše na hrvatskom jeziku kaže što nas sve čeka sljedećih nekoliko dana, mislim glede vremena. Ne mora mi se povjerovati, ali držim da bi dobro obuhvatio i krajeve koji nisu hercegbosanski.
Iako rekoh da meteorologiju previše ne pratim, ja se raspričah o njoj. Dobro, malo i ova jugovina utječe na sve to. Nakon hladnih dana zapuhala kao da je se ništa ne tiče. I počela djelovati na ljude. Evo čak i na mene, iako je volim, jer kad je toplo uvijek je bolje, podsjeća me na Herceg Bosnu tamo ili ovamo na njezinom jugu. Ali izgleda da utječe i na neke druge, itekako. Pa tako pročitah članak jednoga nadobudnoga koji reče da je nova Herceg Bosna za Bosnu bez Hrvata. Morao sam to pročitati više puta jer nikako nisam mogao shvatiti što dotični hoće, a on je izgleda sve »skonto«, kako se kaže u njegovom mentalnom sklopu. I dok sve to iščitah i malo toga shvatih, bi mi žao potrošenog vremena. Negdje s visoka čovjek, naime, opalio po svemu oko sebe. Puca k’o Walter dok je navodno branio Sarajevo. To se meni tako učinilo, jer nigdje ne spominje ni nesretni komunizam niti išta drugo, nego samo Herceg Bosnu, Franju Tuđmana i da ne nabrajam dalje, jasno nam je kud mu »voz« ode. Zahvatila ga jugovina dokraja i sve mu izmiješala. Jadan čovjek. A da malo ode na sjever, može i preko bare, tamo jugovine nema i moglo bi mu to pomoći, a i drugima. Pronaći će u tim dalekim krajevima, sve one za kojima kao navodno plače. Nisu ostali u krajevima Herceg Bosne, budimo točniji u Hercegovini, nego se otisnuše put bijela svijeta i ostaše tamo. Da ostaše u Herceg Bosni, moglo bi se uvijek reći da su pred vratima doma. Dovoljno sjesti u kakvo prijevozno sredstvo i za satić si kod kuće. Samo, ne želi to dotični gospodin razumjeti, njemu je draža jugovina i teška magla, pala još u 15. stoljeću. Tek je razgrće spomen na Kraljicu Katarinu i druge hrvatske bosanske, humske i ine vladare. E, Bože moj, što ti je život!
Jugovina se izgleda ponovno dotakla i trenutnog hrvatskog predsjednika Josipovića. Na riječima mu stalo do Hrvata s ove strane granice, Herceg Bosnu nešto ne spominje, i kao nešto čini za njih. I za sve to dobiva nagrade, ali ne od hrvatskog naroda. Očito on nije za jugovinu, dosta mu je bilo 45 godina, htio bi malo bure koja će sve pročistiti i darovati nam čiste misli i vedro nebo. Vitezovi naši, niste uzalud ostavili kosti unatoč svima koji se griju na ovoj drugoj vrsti jugovine, jugovine koja smućuje misli i kvari srce. Ima i uvijek će biti onih koji idu vašim stopama. Baš jutros gledam mladež na zornici. Rano jutro, a njima se nije bilo teško ustati te pjevati i ministrirati. Znaš li ti, trenutni predsjedniče, što to znači? Tebe tvoj ćaća nije tome učio, jer se toplio jugovinom, ali nikad nije kasno progledati i početi mijenjati svoje životne korake. Lako je pričati. Kao i onom prije tebe.
Oprostite, izgleda odoh ja daleko. Pa da mi netko ne bi rekao da sam i sam smućen jugovinom, bolje da ovdje za sada stanem. Razmislit ću još malo o Božiću, opiti se njegovim shvaćanjem mira i onda tako oboružan krenuti u život da bih pobijedio svu jugovinu i sve slične zamke. Znam da imam snage za to.