Tamo su komunisti 1945. ubili fra Maksimilijana Jurčića i 40-ak uhićenika dovedenih zajedno s njim. Fra Maksimilijana smo i njih 5 prošlih godina iskopali i dostojno pokopali, ostale u drugoj masovnoj grobnici nismo. Oni nisu dopustili: neokomunisti, potomci starih komunista, jugonostalgičari, sluge svih režima… Uzalud što su pronađene i prve kosti među ljutim vrgoračkim kamenom. DORH je sve zaustavio i nitko živ, izuzev državnog odvjetnika Mladena Bajića, ne zna kad će se prionuti poslu da i ovi budu dostojno pokopani, a ne ovako kao životinje bačene u škrip. Sve su prilike da ubrzo ne će. Bajić revno ispunjava dodijeljene mu dužnosti.
Ovi mladići što mi leže pred očima slika su snage koja je uvijek postojala u hrvatskom puku. Ma što god oni govorili, ovakvi znaju kako i kamo im je krenuti. Nešto kao dragovoljcima na početku Domovinskog rata. Lako ne će biti, ali oni se ne boje. Molitva im je na usnama, hrabrost u srcu.
Nimalo se ne boji ni sadašnji nam papa Benedikt XVI. Unatoč uzavrelom Bliskom istoku otišao je tamo, u Libanon, i progovorio o miru. Poručio je kršćanima da se ne boje i da ostanu na svojoj djedovini. Papa je svjestan da im nije lako. Manjina su među svojim sunarodnjacima i dežurni su krivci za sve zlo koje Zapad tamo čini. Pripadnicima drugih vjera jednostavno je teško razlikovati Zapad i kršćanstvo, njima je to jedno te isto, a Zapad se tome tamo ne opire, ovamo itekako. Po svemu sudeći na tom je tragu i film Nevinost muslimana zbog kojega se bune u svim muslimanskim zemljama. Laiku je jasno da mu je namjera unijeti nemir i to uspješno čini. Upleteni u njegovo stvaranje još se kriju, jedino u zadnje vrijeme objaviše da je nastao pod paskom egipatskog kopta pod imenom Nakoula Basseley koji živi u SAD-u. No, izgleda da muslimani nisu u to povjerovali. Sve da to i jest tako, dublje su namjere u svemu tome. Zato je dobro učinio Hezbollah što je došao pozdraviti Papu. Redateljima trenutnih krvavih igara pomutio je namjere, barem na kratko. Potvrdio je to i njihov utjecajni čovjek Hasan Nasralah koji je pozvao i muslimane i kršćane da se ne daju zavaditi.
Tko je god malo ozbiljnije proučavao povijest vrlo lako primjećuje da je započeta igra slična dosadašnjim dvama svjetskim ratovima. Mutikaše iz sjene povlače konce. Osim Bliskog istoka trenutno je napeto i u odnosima između Kine i Japana. Spore se oko otočja Senkau. Do sada je išlo pregovorima, sad se odjedanput počelo zveckati oružjem. Slučajno? Poznavatelji povlačenja konaca u sjeni vele da su na pozornici globalisti, masoni i druga tajna društva. Čini im se da je prilika za uspostavljanje tzv. novog svjetskog poretka i za masnu zaradu. Oni će sve strane u strašnom košmaru novčano i na druge načine podupirati, a na kraju obračunati ceh. Jest suludo, jest neljudski, ali oni su takvi. Boga su odbacili, sebi umislili da su bogovi i kao slijepi vođe uporno jašu naprijed.
Njihov način postupanja lagano je vidjeti u siromašnim zemljama. Otvaraju tamo pogone svojih tvrtki i za sitan novac, zarađen u neljudskim uvjetima, stvaraju svoje proizvode. Izuzetno se bogate, a oni koji su im namrijeli to bogatstvo i dalje ostaju siromašni. Rade kao negdašnji robovi, čak su im priključena i djeca. To multinacionalne tvrtke nimalo ne smeta. Tamo gdje se puk odluči oduprijeti zapadne vlade, naročito Angloamerikanci, »donose« demokraciju. I puk počne kliziti u siromaštvo, a zapadne tvrtke u veliko bogatstvo. Uzmimo samo za primjer naftne tvrtke. Ili rudnike u Južnoj Africi. Sada i južnoafrički predsjednik Zuma reče da su u krivu rudari koji su se nedavno bunili i koje su tada pobili kao zečeve, njih nekoliko desetina. Nakon toga preživjele čak optužiše da su oni krivi za njihovu smrt, ali bi to previše pa su se o tome trenutno ušutjeli. Slične stvari znaju se događati i s obje strane ove naše granice. Tuđinac ovdje preuzme neku uspješnu tvrtku, nađe se način da moradne biti prodana, i onda počne smanjivati plaće djelatnicima, rukovoditeljima, pak, ne. Tko se pobuni dobiva otkaz. I tako to ide iz dana u dan jer djelatnici se još nisu dostatno naučili na sindikalno udruživanje, komunistički pendrek previše im je još pred očima. Trpe dok ne puknu. A onda obično bude svašta. Međutim, i to je dio strategije ovladavanjem nekim područjem.
Turski predsjednik Erdogan davno je skinuo rukavice. Hoda po BiH kao da je njegova. Zapravo, to je i izjavio. Reče da mu ju je Alija Izetbegović ostavio u nasljedstvo. Ali kad smo već kod ostavljanja nekome ove zemlje, pametnije bi mu bilo da se prisjeti Kraljice Katarine Kosače. Ona je posljednja hercegbosanska kraljica. Erdoganovi joj zauzeše zemlju i ona je ostavi tadašnjem papi. Mnogobrojni njezini podanici ostaviše među kamenjem i u vlažnoj bosanskoj zemlji kosti braneći što se u takvim okolnostima obraniti da. Trajaše to preko dugih i predugih 400 godina. Erdogan sve pokuša prebrisati spužvom. Čak izjavi i da je povijest Sarajeva počela s Isa-begom Ishakovićem. Naravno da mu neki ne ostaše dužni. Poučiše ga povijesti do pojave dotičnoga bega i poručiše mu da nije njegovo ovako se ovamo ponašati. Za malo vremena izrekao je previše krivih stvari i nedolično se ponašao u tuđoj zemlji. Jedino mu odlučiše poslušati savjet da svaka obitelj u BiH treba imati najmanje petero djece. Zna se što je on htio reći, ali i oni znaju što oni hoće.
Erdogan, globalisti, uzavreli Bliski istok, Pacifik, ne brinu Zlatka Galla. On se u Slobodnoj dalmaciji raspištoljio o brandu Maršala. Pa nas poučava kako se to može turistički iskoristiti. Istina, priznaje da je činio neke nedolične stvari, bio nepopustljiv u čuvanju vlasti, ali to treba staviti na stranu. Njega je svijet priznao, možemo imati od njega koristi, živjeti dobro kao što je on, Gall, prije živio. Pohvali se da ni on ni obitelj mu nisu pripadali među komuniste, a niti među one druge. Živjeli su onako u sredini i bilo im je dobro. Onda dođoše ovi današnji pa to razbucaše. Nema smisla dalje razglabati ovo Gallovo duboko umovanje, jedino ga priupitati bi li se slijedom zarade na zločincu Titu moglo zarađivati i na Hitleru, Idi Aminu i sličnim tipovima? Istina, nisu komunisti, ali jesu zločinci.
Gledam priopćenje u povodu javnog linča biskupa Košića. Jasno je rekao da je komunizam zločinačka ideologija, da neokomunisti danas priječe istraživati komunističke zločine, da je ubijeno mnoštvo puka… I zbog toga su ga strašno napali, kao i kardinala Bozanića koji današnje stanje u Hrvatskoj usporedi s kulturnom revolucijom. Riječi lete na sve strane, kao što bi ubrzo mogle letjeti rakete demokratskog zapada s ciljem izvoza demokracije. Međutim, zar je moguće zaboraviti da su osim kostiju puka po raznim jamama posute i kosti redovnika, svećenika, časnih sestara, bogoslova, sjemeništaraca… Don Anto Baković sve je to lijepo opisao u svom glasovitom djelu »Hrvatski martirologij XX. stoljeća«. Jugonostalgičari istina to ne čitaju, no jesu oni drugi. Među njih zacijelo spadaju ovi koji nazoče polaganju svečanih zavjeta. Hod je to Svetog Franje kroz povijest. Naizgled bez snage, ustvari mijenja temelje.