Stalni suradnik Pučkog godišnjaka “Ljubuško silo” mr. sc. Radoslav Dodig je za ovogodišnju temu odabrao nakit te njegovo putovanje kroz povijest. U razgovoru s Dodigom doznali smo kako se primjena nakita razvijala kroz protekla vremena te postoje li neki karakteristični komadi nakita vezani za područje Hercegovine, odnosno Ljubuškog.
Kaže kako mu nije bilo teško doći do podataka i fotografija, s obzirom da kao arheolog i povjesničar ima prilično literature o tome. Nije se kaže odlučio za tradicionalni nakit iz zadnjih dvaju stoljeća, već za nakit iz daljnje prošlosti, i to onaj koji su pronašli arheolozi prilikom istraživanja.
Zanimljivi nalazi
Zanimljivo je, ističe Dodig, to da je nakit često bio pratitelj mnogih grobnih ukopa, od brončanoga doba do srednjega vijeka.
“Katkad, s obzirom na veličinu spomenika ili groba, očekujete bogatiji nakit uz pokojnika, pa bude nešto skromno ili ne bude ništa. I obratno, uz siromašan i nezamjetan grob pronađe se bogat i skup nakit. Iznenađenja ima u prapovijesnim kamenim gomilama koje sam istraživao najčešće uz autocestu kroz Zviriće i Zviroviće. Vrijedi istaknuti nalaz jedne brončane fibule (spone, kopče) u Zvirovićima koja potječe iz rimskoga doba (kraj 1. st. pr. Kr.), a koja je nađena u gomili iz brončanoga doba, otprilike 1500 godina nakon podizanja gomile. Bila je tako očuvana i funkcionalna da bi se njome i danas mogla zakopčati haljina”, istaknuo je Dodig. Dodaje kako je najveći dio nakita iz minulih stoljeća smješten u Arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana Humac. Tako je, prema njegovim riječima, postojao zanimljiv nalaz, ne baš nakit u pravom smislu riječi, već olovni pečatnjak humskoga kneza Miroslava iz 12. stoljeća. Nađen je oko 1903. u Berišu kod Humca, ali je iz zbirke nestao oko 1945. u ratnom metežu. Na naš upit jesu li nakit koristili i muškarci, Dodig odgovara da jesu i to posebno u prapovijesno doba.
‘Kinđurenje’
“Muškarci su imali ogrlice oko vrata, nadlaktica i potkoljenica, prstenje, urešene kacige na glavama i pojaseve na koje su vješali oružje. U ranom srednjem vijeku muškarci su uz pojasne garniture nosili i mamuze. Ženski nakit sastojao se uglavnom od ogrlica, broševa, naušnica, različitih kopči, igala i pojaseva”, kaže on, dodajući kako se po svim prikupljenim materijalima i predmetima da zaključiti kako je kićenje, odnosno “kinđurenje”, kako on to naziva, bilo poprilično zastupljeno. Najviše je kićenje bilo zastupljeno u rimsko doba, od 1. do 3. stoljeća, a znatno siromašnije u srednjem vijeku. Nalazi ispod stećaka poprilično su rijetki, ali Dodig objašnjava kako treba imati u vidu činjenicu da je Crkva branila da se osobni predmeti pokojnika polažu s njim u grob.
Zorica Volarević | Dnevni list