U organizaciji Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva i Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva iz Zagreba, u subotu, 19. lipnja na planini Raduši bit će obilježena 38. obljetnica dolaska prve hrvatske oružane postrojbe “Planinske lisice“ na teritorij Rame, poznatije pod nazivom Fenix (Bugojanska skupina).
S početkom u 12:00 h. na mjestu gdje je podignuto spomen obilježje bit će služena sv. Misa za poginule pripadnike Fenix skupine. Okupljanje sudionika komemoracije bit će u 10:00 kod Ramske kuće na Makljenu odakle će biti organizitran polazak na Radušu. Nakon komemoracije, u Ramskoj kući s početkom u 16:00 h. održat će se promocija novotiskane knjige Bože Vukušića “Hrvatsko revolucionarno bratstvo – Rat prije rata”.
‘Feniksovci’ su bili članovi Hrvatskoga revolucionarnog bratstva. Učlanili su se u nj, jer su vjerovali da je ono hrvatska udruga i da će uspjeti potaknuti slobodu hrvatske države. Kada su vođe te Udruge nagovarali Hrvate, najprije su imali u vidu mlade ljude koji su se rodili u obiteljima koje je protunarodna vlast bivše države proganjala i zatvarala. Iz takvih su obitelji potekli ‘Feniksovci’. Vođa hrvatskih domoljuba upoznao je oduševljene mladiće da će se vođe, iz australskih i europskih ogranaka njihove Udruge, sa stotinama svojih članova pridružiti ‘Bugojancima’, čim oni započnu svoj pothvat. Udruga je nastajala od od 1961. do 1972. godine.
Iskreni hrvatski rodoljubi, u prisilnomu iseljeništvu, shvatili su da je hrvatski narod u bivšoj državi nazvan ‘klasnim neprijateljem’, jer je katolički. Vlast je ponižavala obezglavljeni narod, onemogućivala i protjerivala umne radnike i sudila uglednim i čestitim domoljubima i svima mogućim protivnicima.
Početkom mjeseca lipnja 1972. godine ‘Bugojanci’ su, u malim skupinama, došli u mjesto na austrijskoj granici. Ondje su ostali nekoliko dana, gdje su im njihovi vođe dali posljednje upute. Međusobnim su glasovanjem izabrali vođe svoje skupine: Ambroza Andrića, Pavu Vegara i Adolfa Andrića. Tadanji su im prosvjedi hrvatskih sveučilištaraca i politička previranja u Hrvatskoj bili uvjerljivi dokaz da je hrvatski narod pripravan za ustanak i da je sve bilo istina što su im njihovi vođe govorili. ‘Bugojanci’ su pošli za svojim poslom, uvjereni da će se sve odvijati prema naumu njihova vodstva. Međutim, stvarnost je bila drukčija.
Hrvatski narod nije bio (pripravan) za ustanak. ‘Bugojanci’ su ostali sami, njih devetnaest protiv trideset tisuća vojnika, desetke tisuća teritorijalne obrane, na tisuće milicije i veliki broj suradnika Udbe. Puna dva mjeseca borili su se lavovski, jedan po jedan bio je ubijen ili uhićen. Ubijeni su i ovi hrvatsku mučenici jer je jedini zajednički grijeh bio što su voljeli hrvatski narod i svoju domovinu. Njihovom prolivenom hrvatskom krvlju ovo tlo postalo je sveto. Na tom svetom tlu izrasli su novi mladići koji su dvadesetak godina poslije uz Božju pomoć i s krunicom oko vrata ostvarili snove minulih pokoljenja stvorivši samostalnu Republiku Hrvatsku.
Tako su ‘Feniksovci’ 1972. razbili privid o moći vojske bivše države, njezine nepobjedivosti i postojanosti. Hrabri su ‘Bugojanci’ uzdrmali njezine temelje, pa se bivša država počela urušavati u se i nije se više nikada upostojila a 19 godina nakon uništenja ‘Bugojanske skupine’ raspala se a Republika se Hrvatska osamostalila.
Članovi Bugojanske skupine
Njihova žrtva,služi na čast i ponos hrvatskom narodu,a svjedočeći istinu,odajemo im počast i ne dozvoljavamo da se zaboravi,a njihova imena biti će upisana zlatnim slovima u hrvatskoj povijesti:
1. Ambrozije Andrić, r. 10. 12. 1939. u Tuzli, poginuo 21. 7. 1972. u zaseoku Tomići kod Omiša;
2. Adolf Andrić, r. 4. 3. 1942. u Tuzli, poginuo 26. 6. 1972. na planini Raduši kod Gornjeg Vakufa;
3. Pavao Vegar, r. 10. 11. 1939. u Vašarovićima pokraj Ljubuškog, poginuo 21. 7. 1972. u zaseoku Tomići kod Omiša;
4. Ilija Glavaš, r. 8. 12. 1939. u Lužanima pokraj Gornjeg Vakufa, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;
5. Đuro Horvat, r. 12. 4. 1939. u Palinovcu pokraj Čakovca, zarobljen 2. 7. 1972. kod Jablaničkog jezera, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan 17. 3. 1973.;
6. Vejsil Keškić, r. 25. 6. 1939. u Maloj Peći pokraj Bihaća, zarobljen 29. 6. 1972. u blizini Prozora, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan 17. 3. 1973.;
7. Viktor Kancijanić (Kocijančić), r. 15. 3. 1945. u Tinjanu pokraj Pazina, ubijen 2. 7. 1972. kod Raduše;
8. Petar Bakula, r. 3. 2. 1947. u Rastovači pokraj Posušja, ranjen 15. 7. 1972. na brani Peruča, kasnije zacijelo likvidiran;
9. Ludvig Pavlović, r. 9. 4. 1951. u Vitini pokraj Ljubuškog, zarobljen prije prelaska ostatka grupe u Hrvatsku, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., pomilovan, 20 godina robije, pod sumnjivim okolnostima poginuo kao pripadnik HVO-a u sukobu s JNA 18. 9. 1991. u Studenim Vrilima, na cesti između Tomislav Grada i Posušja;
10. Mirko Vlasnović, r. 19. 8. 1932. u Zemuniku Gornjem, predao se u rodnom selu 28. 7. 1972., osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., strijeljan 17. 3. 1973.;
11. Ilija Lovrić, r. 1945. u Varvarima pokraj Prozora, poginuo 1. 7. 1972. u blizini Varvara;
12. Filip Bešlić, r. 16. 3. 1936. u Rastovači pokraj Prozora, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;
13. Stipe Ljubas, r. 21. 9. 1951. u Đakovu, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;
14. Vlado Miletić, r. 1946. u Ograđeniku pokraj Čitluka, poginuo 13. 7. 1972. kod sela Pribić kraj Livna;
15. Vinko Knez, r. 26. 1. 1953. u Viškovcima pokraj Požege, poginuo 27. 6. 1972. kod Han Ploča, iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf;
16. Ivan Prlić, r. 8. 11. 1951. u Sovićima pokraj Gruda, zarobljen 26. ili 27. 6. 1972. i zacijelo kasnije likvidiran;
17. Nikola Antunac, r. 1950. u Karlovcu, poginuo 27. 6. 1972. kod Han Ploča, iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf;
18. Vilim Eršek, r. 20. 10. 1939. u Žigrovcu pokraj Varaždina, poginuo 27. 6. 1972. kod sela Rumboci;
19. Vidak Buntić, r. 28. 1. 1942. u Ograđeniku pokraj Čitluka, predao se 25. 7. 1972. između Zagvozda i Žeževice, zacijelo kasnije likvidiran.