Po tradiciji, na rođendan Blažene Djevice Marije – blagdan Male Gospe, na Šćitu se okuplja mnoštvo vjernika kako iz župa ramskoga kraja tako i iz mnogih dijelova BiH, a zadnjih desetak godina i iz susjedne Hrvatske. Među mnogobrojnim hodočasnicima iz cijele BiH i Hrvatske, jučer su u svetištu Gospe Ramske na Šćitu bili i hodočasnici iz župe Humac predvođeni fra Draženom Borasom.
Na put se krenulo u 7 sati, a vrijeme do svetišta kratilo se pjesmom i molitvom. Po dolasku u Ramu oko 9.30, vrijeme do središnjeg misnog slavlja smo iskoristili za obilazak samostana i crkve, Muzeja franjevačkog samostana, etnografskog muzeja , Kuće mira…
Polazak hodočasnika s Humca
Središnju sv. Misu u 11 sati, uz suslavlje 30-tak svećenika, pred više od pet tisuća vjernika predvodio je fra Stipo Kljajić.
Misno slavlje
Osobito oduševljenje nastupilo je po završetku misnog slavlja, kada je okupljeni puk zajedno sa franjevcima zaigrao tradicionalno kolo , a slavilo se i pjevalo cijelo poslijepodne uz gangu i gusle.
Među bogatstvom narodnih nošnji ramskog kraja, isticale su se Uskopaljke i Imoćanke u svojim opravama, a nakon misnog slavlja sreli smo i humačko – radišićku ekipu gangaša koja, kako kažu, svake godine dolazi ‘zapivati koju’ sa prijateljima iz Rame.
Vrijeme nas je poslužilo tako da smo do polaska u 16 sati mogli uživati u obilasku jedinstvenog krajolika, razgovoru, molitvi i druženju.Slušatelje našeg radija posebno je pozdravio gvardijan Ramskog samostana fra Tomislav Brković koji nas je upoznao sa burnom prošlosti i životom naroda ovog kraja.
Ispričao nam je i o posebnoj vezi Sinja i Rame – „Kada su 1687. godine četvrti put spaljeni crkva i samostan franjevci iz Rame pobjegli s narodom u Sinj! Sa sobom su tada ponijeli u Sinj i Gospinu sliku, koja se u Rami osobito štovala. Danas je ta slika poznata kao Gospa Sinjska.“
Zadovoljni hodočasnici sretno su napustili ovo poznato svetište i poželjeli skoriji susret na novom putovanju
Vas ćemo, cijenjeni posjetitelji našeg portala, kroz nekoliko fotografija koje smo jučer snimili te s par riječi povesti na virtualno putovanje u ovo sveto mjesto!
Franjevački samostan Rama-Šćit, duhovno i kulturno središte ramskoga kraja – jedinstvenoga kraja u kojem se stapaju kontinentalna i mediteranska klima, susreću mentaliteti sjevera i juga, dodiruju korijeni šljive i kamena, krumpira i smokve, hrasta i niske kraške makije, staroga i novoga.
Diva Grabovčeva
Na poluotoku Šćitu, obgrljenom ljepotom Ramskog jezera, nalazi se Gospino svetište, hodočasnička crkva Majke od milosti čija se čudotvorna slika od 1687. nalazi u Sinju. Uz crkvu je Franjevački samostan, Kuća mira, Etnografski muzej, umjetnička galerija, knjižnica. Cjelinom svoga ambijenta, kao nacionalni spomenik, sav je ovaj prostor i sve građevine uspješan izraz prirodne ljepote, umjetničkih, zanatskih i majstorskih dostignuća.
Ramska razglednica
Šćit je neveliko naselje, koje se do 1968. godine izdizalo iznad planine i pitome kotline kroz koju je protjecala rijeka Rama s pritokama Buk i Krupić. Kada je spomenute godine novoizgrađeno akumulacijsko jezero potopilo velika područja Ramske doline Šćit je ostao na malom poluotočiću zajedno s franjevačkim samostanom i crkvom.
Akumulacijskim jezerom potopljeno je 15,5 km2 zemljišta, 1147 raznih objekata i iseljeno 283 domaćinstva s 1.744 člana. Ramsko jezero je danas prava ljepotica kada je napunjeno. Dubina jezera je od 70 do 100 m uz branu. Duljina od brane do Varvare je 7,5 km, a širina 4,6 km. Obujam obale je 29 km. Na 595 m nadmorske visine jezero se prelijeva preko brane i ima maksimalni vodostaj površine 1.480,8 ha. S vrijednim umjetničkim sadržajima crkva u Rami predstavlja vrlo vrijednu cjelinu, po čemu se uvrštava među najbolje umjetnički uređene sakralne prostore Bosne Srebrne.
U samostanskom dvorištu postavljene su izuzetno vrijedne umjetničke skulpture: Ramski križ i Spomen obilježje ramskim žrtvama od akademskog kipara Mile Blaževića, te Posljednja večera, Diva Grabovčeva i Gospina vrata od akademskog kipara Kuzme Kovačića. Na Kedžari se također nalazi spomenik Divi Grabovčevoj od Kuzme Kovačića. U samostanu se nalazi vrijedna kolekcija slika i mozaika koji čine pravu galeriju.
Među bogatstvom narodnih nošnji ramskog kraja, isticale su se Uskopaljke i Imoćanke u svojim opravama, a nakon misnog slavlja sreli smo i humačko – radišićku ekipu gangaša koja, kako kažu, svake godine dolazi ‘zapivati koju’ sa prijateljima iz Rame.
