Ovih dana moglo se čuti i pročitati kako je Lovna sekcija Cerno, koja djeluje u sastavu HUL „Kravica“ Ljubuški, sudjelovala u akciji prikupljanja otpada na svom lovnom području. Akciju je potaknuo predsjednik sekcije Andrija Dugandžić (Beca) s ciljem zaštite divljači od trovanja jer su lovci iz Crnopoda često znali naići na uginulu divljač.
Na potezu puta Miletina – Crnopod ostavljane su veće količine otpadnog materijala, a ova skupina lovaca, u hvalevrijednoj akciji, isto je prikupila i adekvatno deponirala. Inače, prije par godina nastala je zanimljiva pjesma – baš o crnopodskim lovcima, kako onim sa zapadne, tako i onim s istočne strane tog mjesta. Ni tijekom ove akcije „lovačka krv“, a bome i instinkt, pojedincima nisu dali mira, pa su i oni, opjevani dakako, došli do svog trofeja.
Prvo ćemo poći od Željke Nuića s „istočne strane“ kojeg je pjesnik predstavio ovako:
„Od Matana pa do naši dana
vjerojatno i odavno prije
vaki lovac rodio se nije.
I sigurno, neće se roditi
da će kao Želja Nuić biti.
i dok neki ubijaju tice
opet neki zeca il lisice
a ima ih što iz gušta tuku
kao Želja vlastitoga ćuku“.
A da ne bi krivalo, ili „zapadu“ bilo krivo, idemo i njihovog trofejnog lovca:
„Zatim ide veliki Andrija
S lovnom žicom još odavno prija
u lovu se izvanredno snaša
bistra oka na dedu Andraša
O Andrašu govoriti ko je
ovom zgodom stvarno suvišno je.
Lovac bio – lovcem ostario
sve je znanje i svoju nauku
ostavio Andriji unuku“.
I sami snimci s terena kada se čistilo i „lovilo“ govore u prilog pedantnosti lovaca iz ove sekcije jer njihovom izvježbanom oku ne promiču ni najsitniji detalji, a kamoli „krupna lovina“.