Godine življenja u zajedničkim državama i granična crta povučena izvan uobičajenih konfiguracijskih normi – padine brda, posred polja i slično, osamostaljenjem susjednih država BiH i Hrvatske žitelje pograničnog pojasa u obje zemlje, dovelo je u specifičan položaj.
U dolini Neretve i jugozapadnoj Hercegovini ima slučajeva da se kuća našla u jednoj, a prateći objekti, u drugoj zemlji, dok je posjedovanje zemljišta preko granice postalo pravilo. S obje strane granice nisu se baš žurili urediti odnose, niti primijeniti potpisane sporazume. U takvoj situaciji ljudi su se doslovce snalazili.
Jedan od rijetkih koji je bio voljan nešto više reći na tu temu, bio je Dobroslav Bukmir predsjednik Saveza poljoprivrednih udruga Županije Z-H: „Proizvođači voća i povrća iz pograničnih dijelova Hercegovine, tradicionalno su bili orijentirani na hrvatsko tržište. Kako se pogranični režim zaoštravao, oni su se u želji da zadrže tržište, prilagođavali okolnostima. Jedan od načina bilo je prijavljivanje boravka u Hrvatskoj. Neki su to uspijevali zahvaljujući posjedovanju zemljišta i s hrvatske strane granice, drugi rodbini, treći krišom. Uglavnom, ljudi bi se prijavili u Hrvatskoj, a onda su na osnovu dokaza o posjedovanju zemljišta unutar pograničnog pojasa od pet kilometara u BiH, dobivali ‘izvoznice’. Na osnovu zasijane ili zasađene površine, u carinarnicama Ploče ili Imotski, zavisno od toga gdje tko gravitira dobivala se potvrda, na osnovu koje se roba mogla voziti u Hrvatsku bez plaćanja carine“, ističe Bukmir, te dodaje da je to razlog što se sa zanimanjem prate pregovori o pograničnom pojasu nakon 1. srpnja i ulaska Hrvatske u EU.
Podsjećamo, EU predlaže pogranični pojas od trideset kilometara, dok se Hrvatska trudi moguće i pod dojmom dosadašnje prakse, da ostane pet kilometara. Na osnovu onoga što smo čuli o dosadašnjoj praksi, kojom su nepotpunom primjenom Sporazuma o pograničnom prometu i suradnji iz 2003. godine doprinosile obje zemlje, neuređeno stanje kumovalo je brojnim anomalijama. Tako smo od sugovornika koji su željeli ostati anonimni, doznali i za prave parazitske biznise. ‘Izvoznice’ su dobivali i ljudi koji uopće nisu obrađivali zemlju, što hrvatska strana zbog granice nije mogla ni provjeriti, a onda su kvote prodavali recimo za deset feniga po kilu proizvedenog povrća! Tako su „meštri“ od kvota kad stane plasman roba na Veletržnici u Čapljini, ili kad su cijene nekih artikala na hrvatskom tržištu visoke, „masno“ zarađivali. Obično bi zabrinute težake dočekivali u kavanama prije graničnih prijelaza nudeći svoje ‘izvoznice’. Roba, odnosno kamion, se onda zajednički prevodio preko granice uz evidenciju prevezene količine, težak bi nastavio voziti robu dok bi „biznismen“ prelazio granicu čekajući novu „žrtvu“ i sve tako dok svoju izvoznu kvotu ne bi popunio.
Zanimljivo, tek ovih dana stigla je obavijest građanima s područja Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, da će podnošenje zahtjeva za izdavanje pograničnih propusnica, prema postojećem Sporazumu, započeti 6. svibnja. U priopćenju se navodi kako će se pogranične propusnice prema sada važećem Sporazumu, izdavati do „sklapanja novog, a najkasnije do 1. srpnja 2013. godine“!? Cijena pograničnih propusnica bit će 60 kuna, odnosno 15 KM. Dakle, nakon deset godina kreće se s primjenom normativa iz potpisanog Sporazuma kad je riječ o Hrvatskoj, u BiH još šute.
Dušan Musa | Vecernji list