Mate Pehar: Bod protiv Zagreba je malo, želim pobjedu
Ti u prosjeku ove sezone zabijaš svaku drugu utakmice, odigrao si šest, zabio u tri…
– Nemojte samo da se sad ureknem…
Nisi igrao kontra Dinama i Istre.
– U Puli nisam igrao radi žutih kartona. Tri sam već bio skupio, vjerojatno će ih biti još…
A protiv Dinama?
– Nepoznat mi je razlog zašto nisam igrao. Prosjedio sam cijeli susret na tribinama.
I kakav si dojam stekao iz gledališta? Je li Dinamo nedostižan?
– Za sve klubove u ligi oni su ipak dimenzija više. Može ih se pobijediti jednu od deset utakmica. Žao mi je što nisam zaigrao u Maksimiru, bio sam sto posto spreman i motiviran.
Je li i Hajduk dimenzija više?
– Još uvijek mislim da mi imamo kvalitetniju momčad, ali oni su nas pobijedili i zato nam je bolje šutjeti. Nismo ih nikad dobili, a tek kad to ostvarimo, onda možemo drugačije pričati.
Pamti se i tvoja prečka na Poljudu u prvoj Splitovoj prvoligaškoj sezoni…
– Tog proljeća sam bio u velikoj formi. Šteta što nisam mogao igrati u Europi radi ozljede koja me na šest mjeseci udaljila od terena. Baš sam se vrhunski osjećao.
Tvoja priča je posebna, jer si kao trećeligaški igrač brzo izbio u prvi plan, po dolasku u RNK Split.
– Imao sam sretnu okolnost što me tadašnji trener Ivan Katalinić vidio u dresu Neretvanca, još dok je on u Trećoj ligi trenirao Dugopolje. Po dolasku u Park mladeži nisam odmah mogao u prvi sastav. Split je i tada imao jaku momčad, koja je igrala prvenstvene utakmice, a mi ostali smo se morali dokazivati utorkom u dvobojima protiv nižerazrednih dalmatinskih ekipa. U toj momčadi smo bili Erceg i ja, dali smo i dosta golova, a s vremenom smo izborili i minutažu u najboljem sastavu.
Zašto predsjednik Žužul nekako na poseban način slavi tvoje golove, a i ti se okreneš prema loži?
– Zato što me voli, da njega nije bilo, ja vjerojatno ne bih ni bio igrač Splita. Pričam o periodu nakon ozljede, kada je došao u pitanje moj ostanak u klubu. On je bio taj koji je rekao: “Mate ne ide nigdje”. I eto, normalno da nam je sad drago kad je opet sve krenulo na najbolji mogući način.
Je li ti protiv Zadra zasmetalo kada nisi dobio loptu od Ercega u situaciji dva na jedan?
– Ne, nisam se naljutio. Mogao je i on zabiti. Ja sam kolo prije napravio istu stvar, išao sam u solo-akciju, a slobodan mi je bio Rebić. Tako se dogodi, igra te ponese. Nema tu ljutnje, najvažnije je da smo u obje utakmice pobijedili.
Očekuješ li nastavak pobjedničkog niza u Kranjčevićevoj?
– Kvalitetnija smo momčad. Očekujem tri boda i da proigraju još neki igrači…
Bi li i bod bio dobar, s obzirom da ste do sada na svim gostovanjima izgubili?
– Ne, meni ne bi bio dobar. Oni imaju samo jedan bod, moramo se staviti sto posto i pokazati da smo kvalitetniji.
Koliko u tvojoj igri još ima prostora za napredak?
– Mogu još bolje. Sad me idu golovi, bilo je baš odličnih utakmica, ali osjećam da imam prostora za još bolje partije.
Koji je krajnji domet ove momčadi?
– Realno ipak Europa, odnosno borba za drugo mjesto i po mogućnosti da odemo do kraja u Kupu, kako je najavio trener Bašić.
Prije par mjeseci si postao otac, koliko to utječe na tvoj odnos prema igri?
– Moj sin Jakov ima devet mjeseci, a ime je dobio po mom ocu. Ne bih rekao da utječe puno na moju igru, možda više na pristup predstojećim obavezama.
Gdje se vidiš za pet godina?
– Možda u nekom većem inozemnom klubu, ali najbolje je ništa ne govoriti jer jednom sam već iskočio, pa mi se dogodila ozljeda koja me na dulji period udaljila od terena. Idem utakmicu po utakmicu i za sada je najvažnije da mi igrači zadržimo ovako sjajno ozračje u svlačionici, te da protiv Zagreba osvojimo prve ovosezonske gostujuće bodove.