Međugorac: Dok se jelo drvenim kašikama, herpesa nije ni bilo

Prava era modernizacije šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, povezana s masovnim odlaskom na rad u zemlje zapadne Europe, suštinski, pa čak i ambijentalno izmijenila je sliku hercegovačkog sela. Što nisu pomele šezdesete i sedamdesete, dokrajčili su kriza osamdesetih i rat.

Kad se mislilo da će se hercegovačke starine moći vidjeti samo na rijetkim požutjelim fotografijama i razglednicama, u zadnjem desetljeću nastupio je obrat.

Stari alati
Stari pribori i alati postali su hit, a nošeni tim valom traženi su postali i obnavljači starina. Jedan od takvih je Ante Međugorac iz Klobuka kraj Ljubuškog, koji je sa svojim partnerom, sumještaninom Hrvojem Artukovićem razvio pravu radionicu starina. Kako i zašto?

“Moj otac je bio bačvar, radio drvenariju, pa sam tako i ja nekako bio u tom poslu. Kad je manje-više svega nestalo iz naših kuća, od drvenih kašika do drvenih kola, javila mi se želja da to obnovim.

Želio sam stvoriti ambijent u kojem se nekada živjelo, najprije sam radio za sebe, što se kaže za svoju dušu, a kad su ljudi počeli zapitkivati, počeo sam i prodavati. Sada mogu reći da se uz redovit posao može nešto i zaraditi. Radim ručno, nema velikih troškova, pa koliko god zaradim, dobro dođe”, priča Ante.

Stariji Hercegovci bi kazali da u Antinoj ponudi nema što nema – od drvenih žlica i zdjela, preko bukara od smrike za vino, tzv. lukotucnja, purača za puru, drvenih posuda za sol, stolaca repaša, pa do drvenih, kako kaže, tavarskih (zaprežnih) kola…

“Čega god se sjetim, želja me vuče praviti”, veli Ante Međugorac iz Klobuka.

Njegove ideje i rad pali su na pogodno tlo, jer rukotvorine imaju i tržište.

“Najbolje ide posuđe, drveno posuđe koje se koristilo prije, a može i danas. Sve je čisto, trajno od drveta, a najčešći kupci su naši ljudi iz inozemstva. Željni su starina. Uzimaju, nose, pa tek onda pitaju za cijenu”, objasnio je. Zanimljivo, ovaj proizvođač starina tvrdi da se ljudi kupljenim i služe.

Zdrav pribor
“Služe se, znam pouzdano. Mi ih posavjetujemo kako drvenariju zaštititi, to se radi jestivim uljem. Mogli bi to i mi sami, ali onda kupac može pomisliti da je neko štetno sredstvo, ovako kada sami dorade pribor, puno su zadovoljniji. Drveni pribor je zdrav. Evo recimo, dok se jelo drvenim kašikama, nikada nije bilo herpesa! Samo ga treba uredno održavati i problema nema”, tvrdi ovaj zaljubljenik u starine, nezaobilazni sudionik svih sajmova u Hercegovini na kojima se izlažu rukotvorine.