Svjedoci smo, nažalost, u posljednjih mjesec dana sve češćim nekontroliranim, neprihvatljivim i nada sve protuzakonitim potezima smijenjenog ministra obrazovanja, Vjekoslava Čambera.
Bio je on, dakako, tomu žestoko sklon i prije, ali kako se predizborna kampanja zahuktava i postaje sve nemilosrdnija, a činjenica da mu stranačke pozicije izgledaju sve jadnije postaje sve očiglednija, to ovaj resorni šarlatan sve više otvoreno pokazuje nervozu i osobno motiviran bijes, ovoga puta usmjeren prema školskim odborima koje su on i njegovi partijski trabanti postavljali po svom nahođenju, da bi sad te iste odbore naprasno smjenjivao, u trenutku kada postaje očito da su se isti oteli partijskoj i njegovoj osobnoj kontroli i počeli razmišljati o vlastitoj koristi, poučeni, naravno, i njegovim primjerom.
Činjenica je da bi članovi školskih odbora morali raditi sukladno Okvirnom zakonu o obrazovanju, tj. dragovoljno i besplatno, u korist kvalitetnog obrazovanja, pedagoških principa i na dobrobit budućnosti svih članova društva.
Ovaj ministar je u svom mandatu uspio sve to izokrenuti naopako i zaobići gotovo sve zakonske regule koje je, nažalost i sam neometano donosio u vidu podzakonskih akata, te je iste te školske odbore pretvorio u mašineriju za provođenje njegove osobne volje, a na dobrobit i probitak svoj i svojih političkih plaćenika. U školskim odborima su tako uglavnom osobe koje su podobni i vjerni članovi ministrove stranke,( Čitaj HSP Đapić,dr.Jurišić) dok su preostali kako – tako izabrani iz reda nastavnika u određenoj školi. Činjenica je i ta da se ti članovi počinju otvoreno protiviti što odrađuju prljavi posao po narudžbi i za korist ministra i njegovih poslušnika, jer se većina djelatnika koji se prime u radni odnos ne prima u skladu sa Zakonom i Pravilnikom, niti se odluke koje donosi školski odbor kao upravno tijelo škole donose na temelju Zakona, nego upravo suprotno – bez prigovora se provode, sada već proslavljeni, naputci iz ministarstva, kojima se rješava po Ministrovoj volji, a ne po slovu i duhu zakona.
Na kraju imamo situaciju da Ministru odani “čuvari” provođenja Zakona u obrazovnim ustanovama, da bi ugodili ministru, donose protuzakonite odluke temeljene isključivo na Ministrovoj osobnoj volji i želji, a ako isti kojim slučajem i upozore na nezakonitost takve prakse, ministar ih promptno razrješava dužnosti u školskim odborima zbog – kako on to navodi – nezakonitog rada, čime Ministrova volja službeno postaje jedini i vrhovni Zakon.
Da bi sve bilo još i gore, članovi školskih odbora koji se usude iskazati neposlušnost dobivaju potpuno nezakonita i pravno nepismena rješenja o razrješenju članstva u školskim odborima, bez ikakva suvisla obrazloženja, navođenja zakonskih propisa, pouke o pravnom lijeku i mogućosti ulaganja žalbe, te ih se na taj način diskreditira, dezavuira kao ljude i blati kao osobe nesposobne za obavljanje posla kojeg su se dragovoljno prihvatili raditi u opću korist.
Kako bi ministar Čamber svoj plan pretvaranja obrazovnog sustava u vlastitu prćiju priveo kraju, razriješio je dužnosti i oba prosvjetna inspektora i bez njihove suglasnosti rasporedio ih na druga radna mjesta, na kojima neće imati ni formalnog utjecaja na realizaciju njegovih interesa, čime je otklonjena mogućost i žalbe na rješenja koja ministarstvo d.o.o. svakodnevno donosi glede upošljavanja djelatnika i eventualno očitovanje i rješavanje po uloženoj žalbi.
Ministarstvo pravosuđa šuti, upravni inspektor na svoju i našu sramotu ne poduzima ništa, a tužiteljstvo i sud zaprimaju sve veći broj prijava i tužbi protiv škola, Ministra i Ministarstva i otežu s istragama i ročištima i po dvije godine, mirno iščekujući izbore, kako bi se na vrijeme priklonili pobjedničkom taboru.
Tko je oštećen?
Naravno, Škola kao odgojna i obrazovna institucija te naša djeca kojima u razred ulaze na taj način zaposleni, a besprizorni, preko reda primljeni, nestručni, uboga znanja a oholi i bahati, uvjereni u svemoć Ministrove osobne milosti.
Najsvježiji primjeri ministrovog silničkog nasrtaja i osobnog obračuna s članovima Školskog odbora je u Srednjoj strukovnoj školi u Posušju.
Naime, da bi se na radna mjesta administratora, računovođe, pedagoga i noćnog čuvara u Školi primila ministrova nevjesta, zatim kći partijskog pajdaša, predsjednika Općinskog vijeća, pa kako mu valjda ni to nije bilo dovoljno i sestrina kći i brat dotičnog, vršio se silan pritisak na članove školskog odbora, a kako u školskom odboru ima i članova koji ne žele sudjelovati u takvom kupleraju, natječaj se nikako nije uspijevao zaključiti, a koji je sam po sebi, da cirkus ne bude bez dodatnih atrakcija, ionako raspisan, pogađate, protuzakonito.
. Naime, raspisan je, između ostalih i natječaj za mjesto računovođe u školi. Prema Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta, radno mjesto računovođe u školi – ne postoji.
Zatim se za takvo nepostojeće radno mjesto uvjetima natječaja traži osoba VSS ekonomskog smjera, ali takva koja ima položen ispit općeg znanja agencije za državnu službu (što su obvezni polagati samo državni službenici u tijelima uprave, a ne uposlenici škole, koji to nisu), te u rečenom natječaju nedostaje samo ime i prezime državne službenice kojoj je izmišljeno mjesto računovođe namijenjeno. Da bi lakrdija bila veća ministar , nakon iskazane nevoljkosti da se bez pogovora postupi po njegovim naredbama, nezakonito razriješi školski odbor i imenuje povjerenstvo koje će u ovom prijelaznom predizbornom razdoblju, brže – bolje poprimati svu tu svitu u radni odnos. Jer, ako se ne uspije sad, ko zna kad će se moć opet, ako ikad!
Sličan postupak vođen istim ili sličim motivima discipliniranja školskih odbora i uklanjanja smetnji provođenju neograničene samovolje Ministar je primijenio i na školske odbore Osnovne škole Ivana Mažuranić u Posušju i Srednje strukovne škole Ruđra Bošković u Ljubuškom, da spomenemo samo neke od svježijih primjera, ima toga na žalost još.
Sindikat na sve to također šuti, paraliziran i obezglavljen, korumpiranih vođa, čvrsto pod kontrolom vladajuće kamarile, pametni djelatnici mudro šute i čekaju ishod ali, zanimljivo, nitko ne diže glas.
Prijetnje i ponižavanja su redovna i neminovna sredstva kojima se služi ministar i njegova nepismena i bahata interesna udruga sjecikesa.
Konačno, upitajmo se do kada ćemo gledati ovu površno obrazovanu ali vlasti i srebra gladnu bagru, koja obilato koristi metode nepismenih i uspaljenih jurišnika da bi se uspješno zaokružio njihov nesretni plan razaranja svega što je vrijedno u obrazovanju i gaženja svih mogućih kriterija i načela. Upitajmo se to zbog budućnosti naše djece,koja su sada na milost i nemilost prepuštene tima i takvima?
Zakon u našoj županiji više ne postoji, njegovo provođenje je sprdnja, a Vjekoslav Čamber je učinio sve što je htio i mogao, tako da ćemo imati za čim žaliti u budućnosti. Toliko je toga isprevrtao, izokrknuo da s pravom možemo kazati kako nam se čini da sve ono što je ponekad u prošlosti glede obrazovanja i pogrešno urađeno, nije ništa doli samo dječja igra u odnosu na činjenicu da je on sa svojim stranačkim podobnicima i pobočnicima, cijeli sustav uspio u temeljima razoriti i obezvrijediti.
Naša djeca, bila ona učenici ili budući prosvjetni djelatnici u našim školama, nisu poligon za iživljavanje niti eksperimentiranje premijera, ministra i njihovih dvorjana i dvorskih dama. Osobe koje su našu županiju, unatoč vlastitim krajnje ograničenim sposobnostima, pretvorile u svoj vrlo unosan privatni biznis, a našu djecu u svoje buduće kmetove, moraju odgovarati za učinjeno i položiti račune građanima koji su ih i doveli u njihove obožavane fotelje.
Na žalost,HSS nije na ovim izborima,naše liste je zabranio onaj isti sud u Sarajevu od koga premijer i ministar Čamber očekuju da ih ostavi u foteljama,ali račun za svoj rad ,ako ne nama, morati će položiti nekomu drugom.
A mi moramo znati kako zaštititi vlastitu djecu i njihovu budućnost od ovakvih. Ovdje i Sada!