S velikom radošću sam došao do ove fotografije iz 1936.godine. Želim je podijeliti sa Vitinjanima i Ljubušacima tj. s onima kojima ova fotografija puno znači. Dr. sci. Halid Sadiković o Kapetanovića dvorcu piše: “Dvorac je sagrađen, vjerojatno, poslije ukidanja dizdara i kapetana 1835. godine,
kad je nastao period relativnog mira na granici,a možda i ranije. Građen je na dva kata,s kamerijom (balkonom) na kojoj je stajao napis „Moj dvorac“. Dvorac je imao pet ulaznih vrata, 80 prozora, 22 sobe, a u 11 soba hamame i uz njih ugrađene zemljane peći. Bakreni kazani neprekidno su bili puni tople vode,pa su se tako grijele i sobe i mramorni hamami. Jedan hodnik je bio dug 24 m,a uz njega su postojale dvorane za sastanke, vijećanja (divanhane, trpezarija i pomoćne prostorije. Drugi kat dvorca bio je izuzetno lijepo građen s dva „ćoška“,desni i lijevi, s osam prozora u arapskom stilu, kao u džamijama. Osobito su lijepo bile izrađene šiše ćoškova. Pored raznovrsnih umjetničkih crteža na šišama su bile urezane mudre rečenice iz Kur*ana i po dvije sultanske ture(sultanska grba). Sarajevski slikar Salih Ćeremidija izradio je na zidovima freske živih boja s pticama,maslinama,lozom,grožđem,limunovima i narančama“ (Opširnije: Iz prošlosti Ljubuškog,str.61).
Eh,da su Bog do svi bosanskohercegovački begovi bili kao vitinski Kapetanovići, onda bi bošnjačka nacija bila u svom razvitku ravna onim nacijama s kojima živi stoljećima.
Dok su drugi begovi čuvali kafane, hareme žena, kupleraje Pešte, Beča,Budima…vitinski Kapetanovići su se bavili „narodnim blagom“,“istočnim blagom“, idejom bošnjaštva, novinstvom i časopisima, zaštiti svojih kmetova druge religije i nacije, pisali poeziju, drame, putopise, a njihovi nasljednici bavili se naukom i postajali uvaženi članovi društva bez obzira koji je bio društveno-politički sistem. Vrijednost je uvijek vrijednost! Tako je i danas.
„Moj dvorac“ je djelo begova Kapetanovića kao i ostala djela koja su dali i daju u različitim oblicima života!
Može nam služiti na čast što su naši preci živjeli u vrijeme njihovih života pa o tome možemo svjedočiti istinito i nepristrano.

Kemal Mahić
