Moja domovina Bosna i Hercegovina odiše privlačnim impresivnim slikama, te u dodiru raznih kultura i tradicija kao da se sažima u jedan zbir svekolikih civilizacijskih reprezentativnih bogatstava. Ona nije tek prošarana bezazlenim reljefnim i klimatskim fenomenima. Svaki njen djelić, kao opreznom rukom ukomponiran izabrani repertoar, čini jedan sklad suprostavljenog i naizgled nespojivog.
Nadahnuti poviješću zapisanoj u tisućljetnim grobovima povrh Visokog, u ostavinama trojanske kulture, kasnije ilirsko-keltske i rimske, te u svom vrhuncu ponosnih razdoblja pod vlašću hrvatskih, primorskih, humskih i bosanskih vladara, narod i narodi Bosne i Hercegovine, predaju s koljena na koljeno svojim potomcima nepresušnu ljubav prema njoj, svojoj domovini.
Sve ovo bajkovito zvuči spram činjenicom da je Bosnu i Hercegovinu u zadnje vrijeme malo koji sukob zaobišao, te uz to što ona idalje egzistira, pravo je pitanje do kada se može održati ovaj status quo. Nažalost, u današnjem svijetu koji omogućuje sve na dlanu, koji briše sva ograničenja, i ovaj narod naveliko zaboravlja prave vrednote i uzbuđenja te se odaje relativizmu, pasivnosti, pesimizmu, neoliberalizmu, jednoj kolektivnoj letargiji. Prirodne ljepote i bogatstva u njihovoj plodnosti i raznovrsnosti kojima se još uvijek možemo ponositi, stavljaju se u drugi plan. Imputirana je konfuzija, beznađe je na licu mladih, prerano ostarjelih, zatucanih, a nekad davno poletnih, ljudi. Potrebna je opća mobilizacija, usmjerena ka izlazu ne iz ekonomske, ne iz političke, nego iz moralne krize, krize duha. Vjerski poglavari često koriste baš ovakav diskurs no načelni stavovi daleko su od konkretizacije. Duh i simboli koji su izgrađivali identitet otuđeni su i čak im je nametnuta uloga latentnih narušitelja aktualne navodno održive koegzistencije.
Bosna i Hercegovina otrgnuta je iz korpusa hrvatskog naroda i jezika i katoličke vjere, a ono malo što je ostalo od toga, svakodnevno gubi i najmanji utjecaj. Obični čovjek kojeg veže sve navedeno uz Bosnu i Hercegovinu traži samo pravednu organizaciju, sustav na načelu pariteta, poštenje kao novu ideologiju i vodilju. Prepreke su strani moćnici kojima to ne odgovara politički i domaći kojima ne odgovara ekonomski. Svi oni koji smatraju da je jedina moć koju posjeduju moral, poštenje i iznad svega ljubav, neka znaju da je kucnuo čas da se ustanu i glasno izbace iz sebe bijes i dovedu stvari na pravo mjesto. Hrvatski narod Bosne i Hercegovine dovoljno je šutio i popuštao, odlazio i zaboravljao, mrzio i prebacivao krivnju na druge. Izaberimo predstavnika koji se, u manjku i neučinkovitosti regularnih, neće susprezati i od radikalnijih poteza. Odlučni ljudi u odlučnim vremenima moraju povesti narod, ali cijeli. Trenutno je bitna jedino želja i naboj, kompletan program i nositelji lako će se odrediti na ovim temeljima ovdje iznesenim.
Narode, osvrni se oko sebe, vidiš koje ljepote i osjećaje pruža Bosna i Hercegovina! Sagni se i poljubi to tlo, ne idi iz njega, a ako i odeš, vrati se brzo! Jer, ovo je naša zemlja i za nju se vrijedi boriti, za nju vrijedi umrijeti, za nju vrijedi živjeti… (nastavlja se)