Muhamed Fahrudin Tančica – “vatreni Hrvat” i Starčevićanac

 

O političkom radu Muhameda Fahrudina Tančice, pravnika zagrebačke škole, zna se samo iz ponekog novinskog napisa ili rijetkog dokumenta. Još od mladenačkih dana politički se opredijelio za Hrvatsku stranku prava. O tome svjedoče dva novinska napisa iz 1905. i 1906. godine u hrvatskom starčevićanskom listu ” Osvit ” koji je izlazio u Mostaru.

U prvom napisu iz 1905. godine Tančica se oštro obara na pokušaj srbizacije ljupkog grada :

” Čudnovato čudo na mačku zvono, a na Ljubuškom srpski karakter. “Srpska žaba” ( sarajevski list ” Srpska Riječ “, o. a. ) ima nekoliko vremena nastavila se pa sve posrbi, ama i miša u duvaru. Stanko Vraz, fra Grga Martić, ta to su zgoljni srbovi. Pa se tom nezasitnom bolešću ” Srpske žabe “okužilo petero Srbčadi u Ljubuškom, te zatrubiše u ” Žabi ” da su dali Ljubuškom ” srpski karakter “. E baš je to ko na mačku zvono ! Vrag bi znao šta hoće da kažu tim karakterom. Ta eto ih na prste od Rinde[1] do gazda Miće[2] , i plive i mrava 218, slovom dvije stotine osamdeset, kako to sami u svojoj ” Žabi ” kažu. Ali, pardon!. Sjetite se, srpski je karakter dobro zagalamiti, koga uvrijediti, lukavo prevariti itd. E, istina se mora priznati, oni su zaista takav karakter dali Ljubuškome, jer da nije te šačice srpčadi, niko mirniji i zadovoljniji ne bi bio od nas Ljubušaka. Te ako se kakvo srpče oženi, eto krike i buke da ti u ušima zvoni po čitavu sedmicu. Pa da nisu dali Ljubuškome srpski značaj ? E, baš im na njihovu vlašku čast taj karakter ; mi mu se ne protivimo, neka im ga a za nas u toliko vriedi; kad čujemo kakovu galamu, možemo zaključiti da tu ima kakovo srpče ! ”
Fahrija.

U štrajku radnika Ureda za otkup duhana u Ljubuškom 1906. godine Muhamed Fahrudin Tančica bio je jedan od radničkih vođa. Za vrijeme štrajka posredovao je kod kotarskih vlasti kao tumač radničkih zahtjeva, držao je vatreni govor na velikom radničkom zboru, a vjerovatno je i autor dvaju rezolucija upućenih nadležnoj vlasti. Imponira politička zrelost ovog 25-godišnjeg mladića kome i u burnim štrajkaškim danima austrijska uprava nije mogla naći zamjerku.

Poslije uspjelog štrajka radnika Ureda za otkup duhana 1906. godine, kotarski predstojnik Đuro Paulić premješten je u Sarajevo. Jednima je bilo drago da odlazi , drugim je bilo u interesu da ostane u ljupkom gradu. U polemici sarajevske i mostarskog vidnu ulogu imao je Muhamed Fahrudin Tančica.

Kotarski predstojnik Đuro Paulić uživao je nepodijeljene simpatije ljubuških muslimana i Hrvata, ali ne i Srba. je odmah objavila njegovu smjenu, ne bez diskretnog likovanja : > Predstojnika Paulića, na radost svima čestitim i od njega progonjenim Ljubušacima, vlada je premjestila u Sarajevo. Čujemo da podgovara fratre i glavare da brzojavno mole Buriana da ga ostavi u Ljubuškom, kako bi nas mogao i dalje proganjati i nasilje činiti. Apelujemo na milost da nam ga vlada s vrata što prije skine, inače smo propali. Muslimani i pravoslavci.>

Muhamed Fahrudin Tančica je znao da su predstojnika Paulića poštivali ljubuški  muslimani možda više nego ijednog austrijskog funkcionera do tada. Tražio je u , da objavi imena muslimana-potpisnika, duboko uvjeren da se radi o podmetanju. Naravno, urednik je našao načina da to ostane tajna ;. > Srpska Riječ > to nije objavila, > jer bi time golemi broj muslimana, trgovaca i posjednika, izvrgli jednoj, makar i po njih neopasnoj parnici u Sarajevu, koja bi ih stala ogromnih materijalnih žrtava, a s jedne strane bili bi izvrgnuti, po svoj prilici, progonu neke nesavjesne čeljadi.>

Tančica je s grupom istomišljenika uputio brzojav ministru Burijanu i tražio da kotarski predstojnik Paulić ostane u Ljubuškom. Prema izvorima , brzojav su potpisali neki franjevci, glavari i muktari i neki nepismeni građani predvođeni jednim muslimanom frankovcem. Za list dalje veli da je .

U toj polemici sa ” Srpskom Riječi ” Tančica ističe da ga nije korektno nazivati frankovcem, ” jer se on bori na programu na kojem se bori i dr Frank, a to je program dr Ante Starčevića. ” Tančica dalje piše da se za njega može reći da je “Starčevićanac ” i da se tim imenom ” diči i ponosi “.

Hrvatski je 1906. godine pozdravio osnivanje islamskog omladinsklog društva [3] u Ljubuškom. Pored učitelja Mustafe ef. Konjhodžića u radu < Surej-je < isticao se Muhamed Fahrudin Tančica, kao njen prvi zvanično izabrani predsjednik.

Kao vatreni Hrvat, Tančica je 1907. godine demonstrativno skinuo mađarska zastavu sa općinske zgrade u Ljubuškom. Novčanu kaznu izrečenu od kotarskog predstojnika nadoknadili su mu ljubuški župnici i time pokazali punu solidarnost katolika s njegovim smionim činom :

“Danas je vlč. o. A. Majić uručio dar g. F. M. Tančici, pravniku, koji su mu poslali obližnji župnici sakupljeni jučer u Ružićima prigodom imendana župnika vlč. fra Aug. Matića, da mu time nadoknade štetu, na globu od kotarskog predstojnika, na koju ga je odsudio, što je, kako je već poznato, kao vatreni Hrvat, na 17. prošlog mjeseca, skinuo mađarsku zastavu s općinske, ali gostioničaru Frosch-u iznajmljene zgrade, na koju ju je dao sam po sebi, ne znam kojim pravom, neslani općinski bilježnik ef. Bukovac ! ?. Čast rodoljubivim darovateljima !”

Muhamed Fahrudin Tančica se od mladosti opredijelio za hrvatsku nacionalnost. Bio je vatreni Hrvat i to je pokazivao smiono i svakom prilikom.Veoma mu je smetala nacionalna ” ravnodušnost ” ljubuških muslimana, što se vidi iz ovog fragmenta jednog novinskog napisa :

“Po prilici godine 1905. u hladu pred kiraethanom u Ljubuškom sjedi Jusuf ef.[4] i čita i duboko zamišljen odahnu :

-Bože, među njih ( misli na Mađare i Austrijance ) iskru, da bi i mi lakše došli do svoje slobode.

-A kako ti to misliš našu slobodu, dragi Jusuf ef. ?, upitaće jedan od prisutnih.

-Mislim, dragi moj, na Kralja svoje krvi i jezika našeg >.

Godine 1908., njegov stričević, poznati nacionalni borac Muhamed Fahrudin Tančica, tumači u kiraethani među starijim ljudima kako nije dobro što nas muslimane zovu Turcima, kako smo mi u istinu Srbi i Hrvati, a stari ga poprijeko gledaju kao krvnika i ruže ga :- Dolazi Jusuf ef. u ovu larmu i veli :-Braćo, znate da ja svoga Mušu ne volim ( ovo je Jusuf ef. u šali rekao ), ali uza sve to on u ovoj stvari ima pravo. Danas se svijet dijeli na narode i nacije i na svakom evropskom kongresu govori se samo po imenu narodnom a ne po vjerskom. Nikad se ne govori o muslimanima, katolicima, pravoslavnim, itd., nego Srbima, Hrvatima, Nijemcima Francuzima, Rusima, Turcima, itd. A kad mi u istinu ne znamo govoriti turskim jezikom, niti smo kada htjeli znati, onda mi nismo Turci, zato je naše narodno ime Srbin i Hrvat.”

Na studijama u Zagrebu postao je prominentni član Hrvatske stranke prava. Po prirodi hrabar i vrlo inteligentan, uživao je simpatije među zagrebačkim studentima. Kao vatreni pobornik Hrvatske stranke prava na pravaškoj konferenciji 1908. godine u Zagrebu, bio je jedan od pet studenata izabranih u odbor za gradnju džamije.[5]

Sudeći po pismu Ivanu Miličeviću[6] Muhamed Tančica je 1908. godine imao značajnu poziciju u Frankovoj Stranci prava.

Zagreb, 6. 10. 1908.

Dragi Ivo !

Stvar za koju Ti obećah javiti mogu Te u toliko obavijestiti, da sam samo redakciono osoblje o čitavoj stvari obavijestio, te su smjesta sve zapise Džamonjine[7] afere u koš strpali. Oni vele da su vazda u Tebi nepokolebivo povjerenje imali i rad da ga jednako zadržavaju. Stranka i glasilo o toj aferi u buduće neće u opće da zna. Čim sam došo pošo sam Starom F.[8] da ga o svemu informiram, ali ga nijesam našao. Kazali su mi da je još u Beču i da će se u večer istog dana povratiti. Ja sam mu odmah brzojavio da se u Beču nalaze dr Mandić, Sunarić i Pilar, te da na svaki način se gleda s njima sastati. Još se Stari nije povratio iz Beča, a dr Sunarić je istom večeras sa još družine proputovao u Peštu.

Koliko je u redakciji HP[9] kazao, on putuje sa memorandumom u kojem se najodlučnije protivi aneksiji.

Ja se Starom moram sjutra javiti i čim dođe o svemu ću ga informirati, pa ću te obavijestiti. Maksus selam,

” Bog i Hrvati ! “

Tvoj M. F. Tančica.”

Izvori i literatura:

Arhiv Bosne i Hercegovine. Dosijei vladinih službenika. Osobni iskaz : svjedodžba medresanska na turskom jeziku, svjedodžba o završenim naukama na Darul mualiminu od 15. 7. 1900., broj 11., svjedodžba o završenoj šerijatsko-sudačkoj školi od 6. 7. 1906., br. 13., svjedodžba o I i II skupnom državnom ispitu od 10. 7. 1907., broj 50/88 i svjedodžba o III državnom ispitu od 16. 6. 1909., broj 111/104.

Fahrija. Žabija kreka. Osvit 1905 ; 92 : 2., od 22. studenog.

Glavna konstituirajuća skupština islamskog omladinskog društva < Surej-ja <. Osvit 1906 ; 47 : 3., od 20. juna.

Muhamed Fahrudin Tančica, pravnik. Na znanje . Osvit 1906 ; 58: 3.

Radi mađarske zastave. Osvit 1907 ; 86 : 2., od 5. rujna.

Arhiv Bosne i Hercegovine. NKHZ-15. Ostavština Ivana Miličevića. IX-2/80. Pismo Mehmeda Tančice pravnika iz Zagreba o planovima Starčevića za memorandum protiv aneksije 6. 10. 1908.

Merhum Jusuf ef. Tančica. Islamska Svijest 1932 ; 14 : 6.

Hasanbegović Z. Muslimani u Zagrebu : 1878.-1945. : doba utemeljenja. Zagreb : Medžlis Islamske zajednice-Institut društvenih znanosti , 2007.

Jedva jednom. Srpska Riječ 1906 ; 95 : 2-3.

Srpska Riječ 1906 ; 100 : 1.

Kalendar 1911., 1912. i 1913.

Bosanski Glasnik 1911-1918.

---

[1] Rindo-vjerovatno neko iz gradske sirotinje

[2] Mićo-Mihajlo Vitković, bogati ljubuški trgovac.

[3] Islamsko omladinsko društvo ” Surej-ja ” nalazilo se u donjem dijelu grada.

[4] Jusuf ef. Tančica je rođen 1850. godine u Ljubuškom. Početne vjerske nauke i ruždiju završio je u Mostaru gdje mu je otac, Arif ef. služio kao kadija. Poslije očeve smrti ostavio je Mostar i sa tri brata vratio se u Ljubuški. U Ljubuškom je radio kao pisar u Šerijatskom sudu oko 18 godina. Odlično je poznavao turski jezik. Zbog otvorene i dosljedne aktivnosti u pokretu muslimana za vjersku i prosvjetnu autonomiju, izgubio je posao. Od 1911.do 1918. godine bio je predsjednik Vakufske komisije u Ljubuškom i član Vakufsko-mearifskog sabora od 1910. do 1913. godine. Zajedno sa Hasanagom Gujićem i Šaćiragom Dalipagićem činio je oponenata austrijskom režimu. Umro je u Sarajevu u krugu obitelji 1932. godine.

[5] Prvi muslimani u Zagrebu nakon 1878. godine bili su mlađi muškarci iz Bosne i Hercegovine, različitih zvanja, pristigli u potrazi za poslom, te učenici i studenti na Zagrebačkom sveučilištu. Prvi musliman sahranjen je na zagrebačkom gradskom groblju Mirogoj 1883. godine. U vrijeme studiranja Muhameda Fahrudina Tančice u Zagrebu je bilo stalno nastanjeno svega 35 muslimana (popis 1910. godine ).

[6] Ivan Miličević ( 1868-1950 ), pisac i novinar, prvi doktor prava iz Hercegovine, urednik mostarskog ” Osvita ” i ” Sarajevskog lista “.

[7] Đuro Džamonja-urednik ” Osvita “, političar, član Bosanskog sabora.

[8] Josip Frank ( 1844-1911 ), hrvatski političar, advokat. Od 1890. član Stranke prava, a poslije smrti Ante Starčevića 1896. godine, njen lider.