Prošle smo se nedjelje prisjetili velike Kristove pobjede nad smrću. Slavili smo Uskrs. Svi kršćani – i zapadno i istočno krilo – sjedinjeno u vjeri u pravoga Boga i pravoga čovjeka.Isus je pretrpio toliku muku bičevanja, sramoćenja, izdaje najbližih, osude autoriteta zajednice, razapinjanja na križ, prolivanja zadnje kapi krvi, sve zbog nas, da bi otkupio naše grijehe i otvorio nam vrata raja.
Starozavjetni proroci i psalmisti nadahnuti Duhom Svetim do u detalje opisuju što se tek trebalo dogoditi. Isus je sve znao. Jer on je Bog, on je izvan vremena, sjedinjen s Ocem i Duhom Svetim u otajstvu Presvetog Trojstva.
Naš Bog je Bog živi. Pravi Bog. Jedini Bog, Onaj Koji Jest, koji nije izmišljen poput ostalih. On je uvijek uz nas, u nama. On je svemoguć, ali se odlučio biti samo milosrdan i dobar. On je Zakon, ali on ne kažnjava. Zlo proizlazi iz naših grijeha, time se sami od Njega udaljavamo. On nam je dao slobodnu volju, mi sami pišemo svoju sudbinu, svoje sutra. No, Bog sve vidi i sve zna. Utjelovljen u Isusu pokazao nam je put, obećao spasenje, i sudnji dan koji ima doći u trenutku kad Ga svi upoznaju. Za one koji Ga odbace taj dan će biti dan plača i škrguta zuba, a koji prihvate postati dionici Njegove Ljubavi, čeka vječna nagrada, vječni život.
Uskrs nije samo jedan dan u godini. Isus nas je pozvao da se spominjemo Njegove pobjede, i činimo to svaki dan. Sveta misa je naša kršćanska obveza, barem jednom nedjeljno. Bez pričesti nema ni spasa, poručuje Krist. Moramo živjeti svoju vjeru, svjedočiti je posvuda, ne stidjeti je se nikada. Nemojmo biti dvolični i nastaviti s porocima kojih smo se odrekli u korizmi. Oni nas udaljavaju od Boga. Naša vjera nije obična vjera, kao što se može vjerovati u to da će Dinamo jednom prezimiti u Europi ili da će mu stadion renovirati. Naša vjera je nadnaravan čin. Nužno je prepustiti se Bogu i čuda su moguća.
I sâm sam bio tek površni vjernik dok nisam doživio duhovnu obnovu, dok se nisam prepustio sili Duha Svetoga da uđe u mene, da proradi iznutra, da se zauvijek nastani u mom srcu. I prije sam uživao u zajedništvu velike kršćanske obitelji, u bogoslužju, u pjesmi, jer sam znao da Boga ima, da ga mora biti i vjerovao sam u nauk Katoličke Crkve. Sada je sve to poprimilo novu dimenziju, dublju, pravu duhovnu, a ne samo perceptivnu i kognitivnu. Sada cijenim svaki blagdan, svaki trenutak proveden u obiteljskom idiličnom krugu, u Crkvi, s prijateljima koji nisu dvolični, s Bogom kao najboljim Prijateljem.
Sav Uskrs nije u tucanju jajima, ludoj pijanki tu večer ili večer prije. Uskrs je prilika da sagledamo svoj život, da vidimo što smo dobroga napravili, a što još stignemo popraviti. Iskoristimo tu priliku, odazovimo se Božjem pozivu, odbacimo ispraznosti i grijehe, slijedimo Krista u vječnost. Neka tako bude.