U nedjelju su župljani Međugorja i međugorski hodočasnici na veličanstven način proslaviti blagdan Uzvišenja svetog Križa i 76. obljetnicu od izgradnje zavjetnog križa.
Uz koncelebriranje više desetaka svećenika, ispred zavjetnog križa svečanu svetu misu na Križevcu predslavio međugorski svećenik fra Marinko Šakota.
U svojoj vrlo nadahnutoj homiliji fra Marinko je, uz ostalo rekao:
– Danas slavimo svetkovinu Uzvišenje Svetoga Križa. Što je to u Križu tako uzvišeno da ga veličamo ? Zar u Križu ima išta uzvišeno ? Zar svi mi ne bježimo od Križa ? Slavimo križ. Nismo li postali nemoderni, zaostali ? Zar nije došlo vrijeme skidanja križeva ? Na zapadu se križevi izbacuju iz škola jer smetaju djeci, zapravo više njihovim roditeljima i nekima drugima, a mi veličamo križ. Nije li današnje društvo tako usmjereno da izbjegava svaku pomisao na trpljenje i na križ ? I ne traži li samo ugodu, razonodu, razbibrigu, uživanje ? Zar smo mi kršćani postali mazohisti, oni koji veličaju patnju, trpljenje ? Još kad tome pridodamo povezivanje križa i trpljenja s voljom Božjom prema kojemu je Božja volja da patimo, onda se s pravom pitamo : nije li govor o križu postao samom kršćanstvu neprimjeren i štetan, a kršćanstvo vjera koja današnjem čovjeku ne želi dobro ? Gdje je stvarni problem ? U Križu ili u nama ? U nerazumljivosti i neprihvatljivosti Križa ili u našoj nesposobnosti da ga shvatimo i prihvatimo ? U križu kao prepreci ili u mnogim preprekama zbog kojih ne vidimo smisao križa ? –kazao je fra Marinko te postavio i odgovorio na pitanje zašto ljudi odbacuju križ ?
– Mislim da je u jedan od razloga u prvom dojmu koji ljudi imaju u susretu s Križem. Naime, pri spomenu same riječi Križ, prvo dojam je osjećaj težine, mučnine, boli. Zbog toga ga mnogi ljudi odbacuju jer nitko ne želi patnju, bol i trpljenje. A baš po tome se vidi da nismo mudri nego ludi, da ne tražimo Božju nego samoo ljudsku misao, da ne prodiremo dalje od prvog dojma, zaustavljamo se, ne idemo u dubinu da promatramo križ iz božje perspektive nego jedino iz naše ljudske, a ta je često prizemna, površna, kratkovidna i nerijetko slijepa – kazao je fra Marinko Šakota te naglasio :
– Na današnju svetkovinu Uzvišenja Svetog Križa, uspeli smo se na ovu uzvisinu na Križevac jer nas je privukao Kristov Križ. U euharistiji, u kojoj je križ njezina nutrina, njezina bit, razmatramo smisao križa, molimo za snagu koja je u njemu. Kad se vratimo u svoju kotlinu, u svoju svakodnevnicu, možda će nas dočekati isti križevi koje smo dolje ostavili. Ali, ako smo se mi danas imalo promijenili, ako smo u Kristovu Križu otkrili uzvišenost, smisao i snagu, ako smo u Njegovu Križu otkrili Njegovu ljubav i shvatili da je On, iako razapet, slobodan, ti naši križevi izgledat će nam drukčije. Ako danas ne očekujemo od drugih da se promijene i žrtvuju za nas, ako smo shvatili da je naša žrtva put do promjene i ako nam ta žrtva više nije teška, ako smo odlučili od danas moliti ljubav prema svome križu i zavoljeti onoga kojega do sada nismo voljeli, koji nam je išao na živce, koji nas je ljutio, ako smo odlučili biti strpljivi s onim s kojim nismo bili, ako smo shvatili da su praštanje i ljubav pobjeda, a ne poraz, vjerujte , braćo i sestre, da će naši križevi biti preobraženi, da će barem malo izgubiti na težini, a razloga za našu sreću i radost sigurno neće biti malo – rekao je fra Marinko Šakota u svojoj propovijedi na Križevcu.
Nepregledne kolone vjernika-pješaka
Treba istaknuti da se jučer na svetoj misi na Križevcu okupilo više desetaka tisuća župljana i hodočasnika sa svih strana svijeta kako bi se poklonili proslavljenom Križu Kristovu. Slijedeći zov poruka međugorske Kraljice Mira, mnogi su vjernici tijekom subote i cijele noći na nedjelju pješačili desetinama kilometara kako bi na vrijeme stigli na Križevac i dostojno proslavili svetkovinu Uzvišenja svetog Križa. Danas prije podne nepregledne kolone hodočasnika svih uzrasta i govornih područja, iz nekoliko pravaca slijevale su se prema svetištu, a potom se na Križevac uspinjale uz jedva prohodni kamenjar s nakanom da časte proslavljeni Križ Kristov. Zaustavljali su se samo pred brončanim reljefima s Gospinim likom kako bi obavili pobožnost Križnog puta. Brojni, osobito mladi, na Križevac su hodočastili bosi, uvjereni da je jedino Križ simbol kršćanske pobjede i života.
Umorne i bose noge, krv što je sa stopala mnogih ostajala po kamenjaru, krunice u rukama i glasna molitva vjernika, najupečatljiviji su dokazi da je njihova vjera u Boga jača i od oštrog kamena, drače, teškog uspona i svih ostalih ovozemaljskih nedaća, jer u Križu Kristovu vide utjehu, nadu, spas, zaštitu i sigurnost.
Na Križevcu je bilo posebno mnogo skupina mladih iz Međugorja, Čitluka, Ljubuškog, Mostara, Posušja, Širokog Brijega, Tomislavgrada, Gruda, Čapljine, Rame, Jajca, Metkovića, Vrgorca Makarske, Splita, Rijeke, Zagreba, Varaždina, Vukovara, Osijeka i drugih mjesta domovine i inozemstva. Među vjernicima bilo je i onih koji su više desetaka kilometara pješačili da bi na Križevac stigli prije svete mise. Nadahnuti vjerom i okrijepljeni Božjom milosti odreda su isticali da nitko od njih nije osjećao umor. Ispunjeni molitvom, nadahnutom fra Marinkovom propovijedi i euharistijom nisu žurili natrag, ostali su uživati u ljepoti krajolika i tradicionalnom pučkom slavlju što su ga na vrhu Križevca pripremili članovi HKUD-a iz čitlučke i ostalih hercegovačkih općina.
Misa za bolesne i nemoćne
Recimo na kraju da je za bolesne, nemoćne i ostale koji nisu mogli na Križevac, u podne u župnoj crkvi Sv. Jakova u Međugorju slavljena sveta misa za domaće i strane hodočasnike. Svi su oni imali prigodu obaviti i pobožnost Križnog puta pred postajama postavljenim kod kipa Uskrslog Spasitelja u neposrednoj blizini međugorske crkve. Prema slobodnoj procjeni u protekla tri dana Križevac je pohodilo 100-njak tisuća hodočasnika iz BiH, RH i ostalih dijelova svijeta.