Ogranak Matice hrvatske Čitluk organizira u srijedu 25. veljače u Međugorju javnu tribinu na kojoj će prof. Igor Zidić govoriti na temu “Hrvatska jučer, danas i sutra”. Tribina će biti upriličena u Herceg-Etno selu u 19 sati, priopćeno je iz Matice hrvatske Čitluk.
“Mi smo, zacijelo, među zadnjima koji će izgubiti nadu. Ali nada je borba, a ne čekanje. Ona neće nagraditi one koji se nećkaju, predomišljaju, koji oklijevaju, čekajući da drugi obave i ono što je njihova dužnost. Kultura je protjerana s mnogih mjesta na kojima je nekoć prebivala. Nekoć sjajne obrazovne i odgojne emisije nestale su. Sada se ostaci njihovih ostataka mogu naći, na nekom kanalu, u ponoć i poslije; također i na marginama nekih naših novina. Održavaju se, iz tjedna u tjedan, prave hajke na ove ili one osobe iz javnoga života – politike, kulture, znanosti, športa, estrade – raspiruju se sukobi među njima, prenose klevete i uvrede s toliko bolesne ustrajnosti da je i odveć lako prepoznati inspiratore i moderatore tih žalosnih prizora; reklo bi se da nas je neka retrostruja vratila u pedesete ili šezdesete godine »socijalističke prakse«.
MODERNA HRVATSKA NE SMIJE BITI GROBLJE HRVATSKE SAMOBITNOSTI
Što učiniti pred tim, ali i drugim obespokojavajućim prizorima našega života u sadašnjosti? Što može učiniti Matica, a da to bude rad za nju i rad za Hrvatsku, onkraj redovite naše djelatnosti u kulturi i za kulturu? Tri su – kako procjenjujemo – bitna čimbenika oko kojih sada treba uložiti dodatan napor, sredstva i vrijeme: prvo je naša mladež. To su djevojke i mladići, kojima – najprije u Matici hrvatskoj – treba omogućiti da što prije razviju svoje sposobnosti i postanu nositelji razvojnih programa. Njihov je naraštaj izložen globalističkom pritisku medija i novih tehnologija, od kojih ništa nije smišljeno ili programirano tako da koristi Hrvatskoj. Oni su, dakle, izloženi velikom pritisku moralnoga relativizma, koji obilježava epohu, zatim pritisku alijenacijskih procesa i, na kraju, pritiscima ili utjecajima politički, gospodarski i informatički moćnijih – utjecajima filozofskim, psihološkim, tehničkim, kulturalnim, obrazovno–odgojnim i, posredno, političkim – koji ih »rastvaraju« i slabe kao dio nacionalnog organizma – nipošto autističkog – s intencijom da ih pretvore u što amorfniju masu, podatnu svakoj ruci ili šapi, koja ih htjedne oblikovati prema svome nahođenju ili potrebi. Čak i kad takva intencija ne postoji, stvari se, logikom tehnoloških kanala, odvijaju u istom pravcu. Toj je mladosti potreban snažan korektivni impuls; on mora imati nacionalnu boju, ali i sadržavati poučak da nacionalno nije u nužnoj opoziciji prema svjetskome, nego da je riječ o komplementarnim vrijednostima. Posve sam uvjeren da će tako educirani mladi ljudi – kritički, a tolerantno educirani – biti bolji odgojitelji naraštaja svojih nasljednika, nego što smo mi bili njima. Binom svijet – dom, odnosno širina naspram sažetka, koji se, ni u kojem razmatranju, više neće moći zaobići, bit će im životna stvarnost, a ne tek programatski okvir. Druga je velika tema, u tijesnoj vezi s prvom, odgoj i naobrazba mladih. Između ostaloga i stoga što smo sebi odveć dugo dopuštali da kasnimo u pripremi njihove budućnosti ili, možda, trunku preciznije, u njihovoj pripremi za budućnost. Kad kasnimo u radu s mladima, kad kasnimo s njihovom promocijom u zrele i odgovorne ljude – a takva će se promocija dogoditi onda kad im omogućimo da (su)odlučuju, a ne onda dok im udjeljujemo simbolične uloge promatrača u vijećima staraca – počinjamo neoprostiv grijeh i prema domovini: lišavamo je njihove biološke i intelektualne svježine, njihove snage i probojnosti, mladenačke iskrenosti i otvorenosti. Ukratko: Hrvatsku činimo starijom i umornijom, rezigniranijom i sustalijom nego što ona uistinu jest. Gdje mladosti ima, ali stoji u prikrajku – budućnost je nesigurna; gdje mladost izostaje – budućnost je već mrtva. Odgoj, danas, mora biti kompleksan, jer tako traže prilike: bez stručnosti – dapače: bez izvrsnosti u struci – i bez interdisciplinarne kompetencije naša mladost neće biti konkurentna. Tko htjedne odgojiti mladež privrženu Hrvatskoj morat će je odgajati za Hrvatsku–u–svijetu. Tek dajući joj ili omogućujući joj da stekne svjetsko znanje mi ćemo stvoriti pretpostavke da svijet bude i u Hrvatskoj, a ne samo Hrvatska u njemu. Kad izvrsnošću stvorimo svijet–u–Hrvatskoj, stvorit ćemo uvjete u kojima će svjetskost podupirati, a ne poricati hrvatsko domoljublje.”
Igor Zidić: Matica hrvatska danas i sutra
Govor predsjednika Matice hrvatske na Glavnoj skupštini u Istarskoj sabornici u Poreču, 14. lipnja 2008.