“Prof. Palameta je ne samo ugledni profesor, književni teoretičar i kritičar nego i zasigurno jedan od najboljih poznavatelja Koromanove poezije i njegovog ukupnog književno-teorijskog opusa. Prof. Palameta je napisao scenarij i odabrao sugovornike, i tako smo krenuli u realizaciju filma”, priča Vukoja.
Ljubušak je po starini…
Za one koji nisu upoznati sa Koromanovim stvaralaštvom, evo nekoliko činjenica o njemu koje navodi prof. Palameta: Veselko Koroman Ljubušak je po starini i ranom školovanju. Rodio se 1934. u kamenitim Radišićima sa sjevernu stranu stare gradske tvrđe nad pitomim poljem s oranicama i vinogradima oko nepresušnog Trebižata. Srednje i više školovanje nastavio je Mostaru, prvo na Ekonomskoj, pa onda na Višoj pedagoškoj školi. Studij književnosti i filozofije upisao je i okončao u Sarajevu. I prije i poslije radio je u školama od Čapljinje do Kaknja. S pjesnikom i kolegom Makom Dizdarom uređuje časopis Život. Zbog kritike ondašnje jezične politike u svojim tekstovima Udlage gredu, a postole stoje i U cara Trojana kozje uši 1972. smijenjen je s mjesta urednika u Svjetlosti, gdje je ostao kao korektor do izlaska iz okupiranog Sarajeva u jesen 1992. Grad prema sjeveru 1957., napisana za studentskih dana u Mostaru, prva je njegova knjiga pjesama s kojom je ušao u svijet književnosti, druga Crne naranče iz 1965. izazvala je šire zanimanje za njegovo pisanje, a Knjiga svanuća 1967. potvrdila je njegovu zrelu poetiku. Pojedine lirske proze iz nje ubrzo su ocijenjene kao najbolja ostvarenja tog žanra u matičnoj književnosti. Slijedile su Svjetiljka od trnja, (1971.) kritike i eseji Sjaj iz zrcala (1974.) ponovo pjesme Sjaj i rana (1975.) i Na tom svijetu (1977.), eseji Svijet ili dvije polovice (1979.) roman Mihovil (1983.) stihozbirke Dok vlada prah (1986.) i Zeleni se što je bilo (1989.), raznovrsne proze Potraga za cjelinom (1996.), knjige stihova Sok od velebilja (2001.) i Stariji od vremena (2008.) Sudeći o tim spomenutim i drugim Koromanovim knjigama suvremena književna kritika s nepodijeljenim mišljenjem određuje mu mjesto u samom vrhu suvremene hrvatske književnosti.
Misaono samosvojan i lirski neponovljiv
Evo što kaže prof. Palameta o Koromanovu izražavanju: “Ono čime su se brojne mudroslovne knjige šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća zaokupljale raspravljajući o čovjekovu postojanju, njegovu položaju u kozmosu i apsurdnosti te položajnosti, Koroman je znao izraziti samo u jednoj kratkoj pjesmi daleko sugestivnije i ekspresivnije oskudnim jezičnim sredstvima, reduciranim ili tek naznačenim slikama, ostajući i misaono samosvojan i lirski neponovljiv.
Napokon jutro
Jedan nevoljni čovjek
opet je pružio ruku
Crv ujede ružu
nesta vjetra u travi
Moj pas
čeka slučajnu kost
i cvate od njegova sjaja
‘Napokon jutro’, jedna od tako začudnih pjesama, govori o prosjaku na našim vratima, a zapravo pjeva o bolnoj čovjekovoj spoznaji vlastite krhkosti i o njegovoj beskrajnoj nadi koja izvire upravo iz te nepopravljive nedostatnosti, održava ga i izbavlja od posvemašnje izgubljenosti. Prosjak pred vratima biće je u čijoj smo se ulozi bezbroj puta nalazili. On je naš dvojnik, naša ponovljena prošlost, pa pjesnički iskaz, zapravo cijelu pjesmu, doživljavamo kao intimnu i osobnu ekspresiju”. Koroman, kaže Palameta, nije samo pisao, nego se bavio i jezikom.
“Prepoznavajući od početka svog rada baštinjeni kulturološki, poglavito jezični kontekst kao bitnu odrednicu svog osobnog intelektualnog identiteta, istraživao je i proučavao sve one pisce koji su pisali hrvatskim jezikom u Bosni i Hercegovini od početka XVII. do kraja XX. stoljeća. Rezultat tog skoro polustoljetnog rada tri su opsežne knjige: Hrvatska proza, Hrvatsko pjesništvo i Hrvatska drama Bosne i Hercegovine o fra Matije Divkovića do danas, nezaobilazni doprinos povijesti hrvatske književnosti i njezine dugostoljetne ukorijenjenosti u autorovu bosanskohercegovačkom zavičaju”, kaže prof. Palameta.
Ideja o filmu
Zašto se producentska kuća “Koncept”, odnosno Ivan Vukoja, upustio u realizaciju jednog ovakvog dokumentarnog filma? Ideja za film, objašnjava Vukoja, rodila se kroz splet nekoliko činjenica, odnosno, okolnosti.
“Prva je da osobno poznajem Veselka Koromana i da sam ima tu čast i zadovoljstvo, s vremena na vrijeme, susretati se s njime i provoditi vrijeme u izuzetno ugodnim i zanimljivim razgovorima. Druga činjenica je da sam veliki obožavatelj Koromanove poezije, ali i poštovatelj njegovog ukupnog književnog i društvenog angažmana. A treća, da sam se od prije nekoliko godina malo ozbiljnije počeo baviti televizijskom i filmskom produkcijom. I tako se, iz svega toga, rodila ideja o dokumentarnom filmu o Veselku Koromanu”, kaže Vukoja. Slijedilo je prikupljanje novca za film – nakon što je prije više od dvije godine prošao na Natječaju za kinematografiju FBiH, stvoreni su preduvjeti za realizaciju ovog filma. U projekt su od početka bili uključeni i Vukojini prijatelji i suradnici Josip Blažević i Dragan Komadina. Za režiju je bio zadužen Dragan Komadina, a za kameru i ton Mario Rozić i Alen Hodžić. Najosjetljiviji segment filma bio je odabir osobe koja će govoriti Koromanovu poeziju. Izbor je pao (najbolji), na Dragana Despota, glumca i prvaka drame HNK u Zagrebu, inače Mostarca po rođenju, koji, na vlastitu inicijativu, Koromanove stihove govori izravno u kameru. Za montažu i grafiku pobrinuo se Josip Blažević, a za postprodukciju tona Zlatko Žugčić iz Alfa filma iz Zagreba. Narator filma je Željko Tomac.
Posebno hvala – Koromanu
Vukoja je, zahvaljujući organizatorima “Šimićevih susreta” i svima onima koji su sudjelovali i podržali projekt, kao i onima koji su film gledali, još jednom posebno zahvalio samom Koromanu.
“Svi koji ga malo bolje poznaju, znaju koliko je Veselko Koroman samozatajan čovjek, nesklon javnim nastupima i pojavljivanju u medijima. Svjesni smo da je snimanje ovoga filma za njega bilo ponekada i stresno i zahtjevno. Tim više cijenimo njegovu suglasnost da uopće krenemo u realizaciju ovoga filma, kao i njegov osobni angažman i sudjelovanje u samome filmu. Veselko, iskreno i od srca, još jednom hvala”, rekao je Vukoja. Uz samog Koromana, Vukoju i prof. Palametu, u programu predstavljanja filma u sklopu “Šimićevih susreta” nastupio je i Drago Grgić – Godra, koji je uglazbio Koromanovu pjesmu “Doći će vrijeme blagog naroda” i koji je tu pjesmu i odsvirao na gitari i otpjevao. I za kraj, još jedna misao prof. Palamete o Koromanovoj poeziji.
“Koromanova poezija izvire najčešće iz osobite suprotstavljenosti čovjeka i svijeta, iz one kognitivne točke koja se propituje podjednako i o biću svemira i o sebi samoj, o pojavnostima iz one jednosmjerne upitnosti koja je oduvijek određivala taj odnos i pri tom generirala i mitsko i religijsko i metafizičko i egzistencijalističko mišljenje, dakako i najbolju poeziju. Bez namjere da opisuje i poučava, bez nakane da daje odgovore na postavljena pitanja, njegove pjesme samo u svojim jezičnim kristalizacijama svjedoče o tom odnosu i zasnivaju svoju izvornost, svježinu i lakoću, svoju suvremenost i svevremenost, konačno svoj humanizam i istrajnost”.
Njegov pjesnički svemir
Dokumentarni film “Stariji od vremena” govori o pjesniku Veselku Koromanu, putopiscu, esejistu, književnom povjesničaru i kritičaru, čovjeku koji je još za života svoje ime urezao u poetski panteon. Film je snimljen u više gradova BiH i RH: od kršnih eksterijera rodnih pjesnikovih Radišića kod Ljubuškog, preko Mostara, gdje je stekao srednjoškolsko obrazovanje, do Sarajeva, u kojem je proveo najveći dio svog radnog vijeka te Zagreba, gdje su objavljene neke od njegovih najglasovitijih zbirki pjesama. Pjesme u filmu govori glumac HNK Zagreb Dragan Despot, a snimljene su na lokalitetu Mogorjela kod Čapljine. O pjesnikovom poetskom univerzumu, njegovom gotovo do savršenstva izbrušenom stihu, filozofskim i lirskim referencama, govore Ante Stamać, Petar Gudelj, Željko Ivanković, Enver Kazaz, Slobodan Prosperov Novak i Tonko Maroević. “Veselko Koroman dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i odnedavno član Akademije Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Od posljednjeg rata živi u svom rodnom mjestu u Hercegovini sa svojim knjigama i pjesničkim izazovima. Sređuje svoje spise i piše dalje zaokružujući svoj pjesnički svemir”, kaže prof. dr. Miroslav Palameta.