Postoji jedan vozački mit koji glasi: ako je jedno auto presporo i ne zna da li će lijevo ili desno, garant je u pitanju žensko za volanom. A, ako na cesti vidite hitnu, policiju, skršen automobil, vjerojatno je muško za volanom.Svakim danom čitajući novine ili posjećivanjem raznih internetskih portala možemo naići na izvještaj o nekoj prometnoj nezgodi. Uzrok većine prometnih nezgoda je ljudsku faktor. Zbog toga moramo misliti prvenstveno na sebe, a ako pazimo i mislimo o sebi vodit ćemo račun i o ostalim sudionicima u prometu. Nažalost, mnogi mladi vozači gube živote iz dva razloga:
neiskustva u vožnji i konzumiranjem alkohola. Od državnih vlasti se ne treba puno očekivati, ako obitelj ne utječe na mladog i nadobudnoga vozača sklonog dokazivanju svojih vozačkih (ne)sposobnosti.
Vedran Marčinko, instruktor auto-škole „Marčinko“ naglasio je kako je reforma kod
polaganja vozačkog ispita donijela dobrih i loših stvari.
„Od dobrih stvari bi istaknuo što je uvedeno da prometni inženjer drži teoretsku nastavu u učionicama koje su obavezne za auto škole i što su dozvolili da instruktor vožnje sjedi pored kandidata za vozača motornoga vozila na polaganju vozačkog ispita, tada je kandidat mnogo opušteniji, mada i tada se dogodi da prilikom polaganja lijeva noga drhti kod polaska i slične stvari“, kazao je Vedran Marčinko.
Marčinko je nadodao kako izuzetan problem predstavlja literatura iz koje budući vozači uče jer nije donesena odluka na nivou cijele države.
Čest slučaj je da mnogi ispitivači nemaju zakonom propisane uvjete da obavljaju tu dužnost. Malo je kadra kakvog predviđa zakon, a postojeći kadar često nije kompetentan da ispita budućeg vozača.
„Mnogo puta se dogodilo meni i po pričama čujem i mojim kolegama kako je ispitivač tražio neke radnje od budućeg vozača koje nisu pravilne i uobičajene za jednog vozača.“, izjavio je instruktor Marčinko.
Što se tiče dobnog raspona, na polaganje vozačkog ispita najčešće dolaze ženske osobe od 18 do 20. godine. „Razgovarajući s kandidatima problem je kod muške populacije što im roditelji neće često da plate obuku pa su prisiljeni sami raditi i samim time platiti sami obuku. Tako da muškarci najčešće dođu u auto školu od 20 do 23 godine“, izjavio je Marčinko.
Zakon predviđa da kandidat koji padne na vožnji 4 puta svaki naredni ispit vrši pred dva člana komisije i naravno instruktorom. Marčinko je objasnio kako je to neugodno za instruktora ali dogodi se i to ne baš tako često možda jednom godišnje. Najčešće polažu od prvi ili eventualno drugi put.
Budući vozači često griješe na uključivanju, odnosno na znaku „STOP“ i parkiranju. Dogode se i slučajevi neposluha kada vozač misli da je najpametniji i najbolji što zahtjeva i dodatni trud instruktora te poseban psihološki pristup svakom kandidatu. Također jedan od problema je i naplata obavljenog posla pogotovo u današnje krizno vrijeme. Cijena obuke je zakonom predviđena 700.00 KM. za ”B” kategoriju. Međutim cijena treba da ovisi i da prati cijenu goriva, automobilskih dijelova i sl.
„Kad se formira cijena u zakonu nitko tada ne pozove osobe koje su u tom poslu i koje žive od tog posla. Treba da se uzme u obzir i ta poražavajuća činjenica da pneumatike za vozilo vlasnici auto škola kupuju kao i svi ostali građani naše države bez ikakvog popusta, a takvo je stanje i prilikom uvoza novog automobila i ili pak registracije.“, objasnio je instruktor Marčinko.
Postoje i osobe koje se boje vožnje te iz različitih razloga ne žele sjesti za volan.
Instruktor Marčinko je naglasio kako je svaki početak težak, ali uz stručnu pomoć sve se može naučiti. „Milijuni ljudi voze na svijetu i zašto da ti budeš baš ta osoba da ne smiješ voziti. Čovjek ide u svemir, a da ti ne smiješ voziti automobil.“, poručio je Marčinko svima koji se boje sjesti za volan.