Nomadsko stočarstvo na sjeverno-hercegovačkim planinama Vranu, Ljubuši i Čvrsnici, nekada je bilo jedno od osnovnih zanimanja brojnih stočara Zapadne Hercegovine – Ljubuškog, Čapljine (zapadno od Neretve), Čitluka i Širokog Brijega, a danas posljednjih nomada.
Potvrđuje to i Mirko Šoljić kojeg smo zatekli u njegovoj ljetnoj „rezidenciji“ na Trebiševu koji kaže:
„Ovdje u Trebiševu, nekad su 22 ‘lumera’ držala ovce, danas samo dvojica Mirko Pehar iz Stubice kraj Ljubuškog i Vlado Soče iz Tepčića kraj Čitluka.
Deset tisuća ‘brava’ je paslo na ovim prostranstvima, a oni danas drže 600 do 700 ovaca“, govori Mirko sa sjetom čovjeka koji je rođen u tom zimi negostoljubivom kraju.
S obzirom da je u Trebiševu nekada paslo desetak tisuća ovaca, nije teško sračunati da je na nešto širem području između Vrana i Ljubuše, Mrkoplju, Zlopolju i na Prokosu na ljetnu ispašu izlazilo nekoliko desetaka tisuća ovaca, potkraj ovoga ljeta su je ukupno sedam stočara sa 2.500 do tri tisuće grla, od čega trećina otpada na stado najvećeg zapadno-hercegovačkog ovčara Dragana Pavlovića.