Dvadesetak dana po završetku prvenstva rukometašice Ljubuškog Lido osiguranja, zaključile su još jednu sezonu u kojoj se sudeći po konačnom učinku, ništa bitno nije dogodilo. Naime, Ljubušanke su opet druge, peti put, u Kupu su stigle do polufinala što je također uobičajeno, ukupno šest puta, a novina je Regionalna liga u kojoj su prema očekivanju, završile na začelju.
Nikolić: ‘Nerad je osnovni problem bosanskohercegovačkog ženskog rukometa’
„Prije svega ja bih čestitao ekipi Borca na osvojene obje titule, pokazali su zrelost i po meni zasluženo osvojili Kup i prvenstvo. Mi smo se osobno nadali da ćemo svojim radom u drugom dijelu, zaslužiti više nego što smo napravili. Planirali smo osvojiti Kup, bili smo blizu, ali nismo uspjeli napraviti taj završni iskorak. Izgubili smo samo dvije utakmice, obje protiv Borca, što se pokazalo presudnim. Ekipa ima još prostora za napredovanje, ja se osobno nadam da će ćemo sa nekoliko pojačanja biti uvjerljiviji u idućem prvenstvu i boriti se za oba trofeja. Čestitao bi mojim curama, mislim da su pružile dobre partije u proljetnom dijelu, osobno sam zadovoljan, ali se može još bolje“.
-Regionalna liga i Ljubuški?
-Osobno sam gledajući utakmice Regionalne lige bio malo razočaran predstavama Ljubuškog, osim protiv Budućnosti. Kasnije kao trener, tražio sam više u tim utakmicama. Mislim da ekipa Ljubuškog u ovom ili nešto jačem sastavu, može više. Neću sad obećavati pobjede, ali radit ćemo ciljano i planski da svakom gostu budemo jak protivnik, da se dobro oznoji za pobjedu, a ne da Hypo banka i ostali ekskurzijski dolaze u Ljubuški. Slabije ekipe kao što je Lokomotiva, nastojat ćemo i pobijediti. Utakmica protiv Podravke za koju smo dobili pohvale, treba nam biti cilj i mjerilo u Regionalnoj ligi. Uzgred ističem da Regionalna liga rukometašica zaslužuje bolji tretman, najmanje kao regionalna košarkaška liga. Vidite tko u njoj sve nastupa, može rame uz rame najjačim natjecanjima. Sigurno je najjača rukometna liga u Europi.
-Bosanskohercegovački rukomet, posebice ženski, nikako da krene, zašto?
-Treba raditi! Jedini i osnovni problem je nerad. Iste su djevojke u Hrvatskoj, Crnoj Gori i BiH, samo djevojke u Crnoj Gori i Hrvatskoj više rade, više se odriču, a i klubovi su im stabilniji. Bez stabilnih klubova, nema kvalitete. Osobno mislim da ima materijala u bh rukometu, eto generacija 1992-go ako se okrene onom što je izabrala – školi i rukometu, da radi s trenerima može puno napredovat!
Uglavnom, rukometašice Ljubuškog LO su druge, devet bodova iza Borca, ali petnaest(!) više od trećeplasirane Katarine, što jasno upućuje na skromnu bazu bh rukometa.
D. Musa l LJ:: portal