Osmi neretvanski susret posvećen fra Lucijanu Kordiću

U organizaciji Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti, Hrvatske kulturne zaklade, Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske Čitluk i tjednika za kulturu Hrvatsko Slovo u Neumu, Metkoviću, Pločama, Opuzenu, Čitluku i Grljevićima od 27. do 29. rujna 2012. godine održava se Osmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret posvećen hrvatskom književniku, franjevacu, svećeniku, emigrantu Lucijanu Kordiću.

{xtypo_rounded2}     
Kordić Lucijan

misionar, pjesnik (Grljevići, 1914. – Čitluk, 1993.). Osnovnu školu završio je u Rasnu, gimnaziju na Š. Brijegu, a teologiju u Mostaru. Franjevački habit obukao je 1933., a za svećenika zaređen 1939. Kratko bio kapelan u Hercegovini. U Posuškom Gracu radi na opismenjavanju nepismenih. Preživio Križni put 1945. Bježi u inozemstvo preplivavši Savu. U Rimu studira slavistiku, a u Fribourgu francusku književnost. Od 1954. dušobrižnički djeluje u Švicarskoj među hrvatskim iseljenicima. Tu je ostao sve do propasti komunizma i Jugoslavije. Djeluje u Zürichu, Hergiswilu, Baselu i od 1974. ponovno u Zürichu. Poznati je hrvatski pjesnik. Objavio je nekoliko zbirki pjesama: Zemlja (1951.), Od zemlje do neba (1953.), Pod arkadama neba (1955.), Crvena dijagonala (1959.), Kroz plave zore (1961.), Exodus (1964.), Svibi i ribizi (1968.), Livade snova i vjetrova (1970.), Plime neizmjerja (1970.), Krateri i gejziri (1977.), Probuđene tipke (1984.). Surađivao u brojnim časopisima i književnim publikacijama. Izabrana djela u Domovini izišla su mu pod naslovom Čudo siromašnih koraka (1990.). Djela su mu prevođena na velike svjetske jezike. Bio je član PEN kluba. Njegovo jedino prozno djelo je Mučeništvo Crkve u Hrvata (1988.). Jedan je od trojice utemeljitelja izdavačke kuće ZIRAL u emigraciji. U Domovinu se vratio 1990. Živio na Š. Brijegu. Stradao u prometnoj nesreći u blizini Čitluka. Pokopan na Š. Brijegu.