Otišao je čovjek koji je cijeli živio za glazbu, ali i srcem živio glazbu

Ako kažu da glazba oplemenjuje ljude, onda mi je jasno zašto je pokojni Boras bio tako plemenit, kaže prof. Drago Grgić.

– Nikako ne mogu zaboraviti njegovu dobroćudnost i smisao za humor. S njim nikada nisu imali nikakvih problema ni profesori, ni učenici.  ‘Ven tako’ – bila mu je česta uzrečica kojom je redovito pokazivao svoju dobroćudnost.

Umro je čovjek koji je živio za glazbu, ali u pravom smislu riječi i živio glazbu, rekli su svi koji su bolje poznavali pokojnog Martina Peru Borasa.

Kolika je njegova ljubav prema glazbi, najbolje ilustrira podatak kako je pored redovitog rada u školama, u Ljubuškom i Čitluku, uložio toliko truda, energije, rada i strpljenja radeći s mnogim FRAMA-ma u Hercegovini te vježbao i svirao po crkvama. Ravnao je i međunarodnim orkestrom na međugorskom Mladifestu. Uložio je nebrojene sate potrebne da se od mnoštva raštimanih glasova dobije jedan zbor. Pokojni Boras je posebnu inspiraciju nalazio u crkvenoj glazbi. “Zlatna harfa” bila bi umnogome uskraćena bez sudjelovanja pokojnog Martina Pere.

Ako glazba oplemenjuje ljude, onda mi je jasno zastoje pokojni Pero bio tako plemenit – rekao je njegov prijatelj i suradnik u školi Drago Grgić. Njegovi brojni prijatelji i kolege imaju samo riječi hvale za njega. Kažu kako se ni u teškim danima kratke bolesti nije žalio.

-Škola je izgubila velikog radnika, glazba, posebice crkvena, ostala je uskraćena za vrsnog glazbenika, a njegova obitelj ostala je bez muža i oca – rekao je Grgić. Pokojni prof. Boras ukopan je u petak u prisustvu velikog broja prijatelja i mladih iz cijele Hercegovine  na mjesnom groblju Žabar na Hardomilju.

Pjesme s njegova dva albuma izdana ratnih devedesetih: ‘Svrati se Bože, večeras u moj rov!’ i ‘Majko, jednog sina za Hrvatsku rodi!’ možete skinuti ovdje: