Papa Pavao VI. osnovao je na Duhove 1964. Tajništvo za nekršćane koje je 1988. preraslo u Papinsko vijeće za međureligijski dijalog. Radi se o središnjoj ustanovi Katoličke Crkve, sa sjedištem u Rimu, čija je svrha, u skladu s naukom Drugoga vatikanskog sabora, i posebice s Deklaracijom “Nostra aetate”, promicati poštovanje, uzajamno razumijevanje i suradnju između katolika i drugih religijskih tradicija, ohrabrivati proučavanje religija i promicati odgoj osoba koje se posvećuju dijalogu.
Dijalog koji promiče ovo vijeće postavljen je prema sustavu dvostruke komunikacije. On uključuje govor i slušanje, davanje i primanje, uzajaman razvitak i obogaćenje.
Dijalog se zasniva na svjedočenju vlastite vjere, i u isto vrijeme, u otvaranju prema drugima. On ne podrazumijeva napuštanje misije Crkve niti novu metodu radi postizanja obraćenja na kršćanstvo.
To jasno proizlazi iz enciklike “Redemptoris Missio” pape Ivana Pavla II., kao i iz dvaju dokumenata koje je objavilo ovo Vijeće: prvi o stavu Katoličke Crkve prema sljedbenicima drugih religija (1984.) i drugi s naslovom „Dijalog i navještaj“ (1991.) koji je na hrvatskom objavljen u Sarajevu 1992. a koji je preveo upravo biskup Tomo Vukšić.
