Pojato moja

Pojato moja
Autor: Ante Đikić | tomislavcity.com

“Na selima sve je manje svita, nestalo je blaga, nestalo je zvona, oj pojato, lipa moja. Bile gale, bile bike, nekada su na selima bile dike. Vez za kravu, vola ili konja, to je prošlost, oj pojato moja.”

Uvijek rado slušana i pjevana pjesma Konobo moja kod mnogih probudi sjetu na dane i godine provedene u veselome društvu uz ognjište ili kamin kad se uz pjesmu sladilo dobrim vinom i gastronomskim delicijama. I dandanas konobe su nezaobilazne i jednako popularne, nekima toliko prirasle srcu da se odlučuju za gradnju vlastite kako bi ponajprije sebi, a i drugima, željnih dobre zabave u dosadašnjem ambijentu starina i običaja koji se otimaju zaboravu, priuštili zadovoljstvo.

I dok u našim selima “niče” po koja konoba, dobro je da je tako, neke druge stvari nažalost padaju u zaborav, a mnogima su bile od životnoga značenja. To su naše pojate nekada davno pune blaga, što sitnoga, što krupnoga zuba, te pospremljene zimnice za njega.

Na svu sreću još uvijek je u našim selima ostalo nešto od ovoga i za pohvaliti je one koji se pomalo vraćaju na dobre stvari bez kojih su nekad naša sela bila nezamisliva. Istina, bilo je to vrijeme teškoga življenja, puno mukotrpnoga rada, ali se ipak moglo živjeti. Već odavno pojate postadoše zidine i ruševine, a one koje “preživješe” minula vremena uglavnom su prazne, bez bleke ovaca, rike krava i rzanja konja. Mnogi naši u potrazi za boljim životom digoše sidra, napustiše svoja ognjišta, rasprodaše – smaknuše blago, ostavivši svoja imanja. I na kraju što reći, osim, kamo sreće da su i danas naše seoske pojate kao nekad davno pune, bilo bi više zadovoljstva, a i tada se svijet, uz sve životne poteškoće, znao veseliti i radovati. Da sam kojim slučajem pjesnik, spjevao bih pjesmu Pojato moja. Kad već to nisam, završio bih ovaj spomen na pojatu riječima:  “Na selima sve je manje svita, nestalo je blaga, nestalo je zvona, oj pojato, lipa moja. Bile gale, bile bike,  nekada su na selima bile dike. Vez za kravu, vola ili konja, to je prošlost, oj pojato moja.”