Rijetki izvan Hercegovine poznaju Mladena Ljubića Vajtu, umirovljenog časnika HVO-a koji je prvi u svom poznatom stilu obrazložio rano pojavljivanje komunjara u vrhu ondašnjeg jedinstvenog HDZ-a BiH. Njegova, tada uspostavljena politička kružnica, kasnije se crtala u različitim situacijama za razne ‘prebjege’ s lijeva na desno i obrnuto. Još tada je legendarni Vajta za Prlića, Tomića, Šoljića, Markovića, kasnije Čovića, Lozančića i druge HDZ-ove drugove koji su postali dopredsjednici HDZ-a BiH, a da ni sami nisu bili sigurni da su se prethodno učlanili u stranku, zaključio da su oni svi redom napravili puni krug, naginjući toliko lijevo da je bilo neizbježno njihovo pojavljivanje zdesna. Od tada se u Mostaru i Herceg Bosni takve pojave kratko objasne ovim Vajtinim poučkom i svima bude sve jasno bez dodatnih pojašnjavanja. Tako primjerice danas nije teško objasniti koaliciju Jurišićeva HSP-a s Lijanovićima i bosanskim, neki kažu bošnjačkim SDP-om Zlatka Lagumdžije. Jurišić je jednostavno napravio puni krug, i od negdašnjeg ‘sekretara’ studentske partijske ćelije u Sarajevu preko ‘Drine’ stigao u istu političku točku s koje je krenuo prije 30-ak godina. Vajtin poučak je naravski primjenjiv i na mnoge političare u Hrvatskoj.
Politika nije statika, ona je po definiciji dinamika, u kojoj se stavovi mijenjaju sukladno (ne)prilikama oko nas. Svugdje u svijetu, pa i u bipolarnim političkim sustavima, političari se grupiraju što bliže ‘centru’ kako bi svoje poruke bez nepotrebnih ograničenja mogli odaslati što širem krugu birača. Nije tajna da su pokojnom predsjedniku Tuđmanu savjetovali prijatelji iz nekih europskih zemalja da potakne i ohrabri pojedince na utemeljenje desne stranke kako bi tadašnjem HDZ-u ostao politički centar s jednim krilom na otvorenom desnom centru. Neki predsjednikovi suradnici su to ‘poticanje’ shvatili predoslovno pa su se sami pobrinuli pronaći i nametnuti svoje ‘vođe’ takve instalirane ‘desnice’. Manje-više, poznato je koliko su takvi ‘pobočni inženjeri’ svojih kadrova uspjeli ugraditi u sam vrh HDZ-a, kako u RH tako i u BiH. Manje je poznat način preuzimanja i uloga pojedinaca u nastajanju HSP 1861., HSP, A HSP, HSP BiH, HSP Đapić-Jurišić, HČSP, HDP, HND, HKDU, HDS, i niza drugih stranaka i strančica koje su pretendirale biti hrvatskom desnicom. U neke su ugrađivani već u iseljeništvu prokušani i dokazani operativci Jože Manolića, Josipa Perkovića, Z. Mustaća ili S. Čolaka, a u druge su na ‘probu’ u vatru bacani novi (mlado)komunisti, s bilo kakvim rodbinsko-ustaškim pedigreom. Tako smo dobili političke „čudnovate kljunaše“ od kojih se neki bude i aktiviraju samo pred izbore, kako bi zbunili ionako zbunjeno i od izbora umor(e)no biračko tijelo.
Stranka ii pokret Hrast?
U Hrvatskoj je koncem prošle godine utemeljen hrvatski politički pokret Hrvatski rast – Hrast, za jedne pokret za ‘bolju, uspješnu, socijalno osjetljivu’ Hrvatsku, za druge nacionalni, ako treba i nacionalistički pokret za ponosnu Hrvatsku kojoj ne treba ova i ovakva EU. Jedan od utemeljitelja ovog pokreta je i Ante Ledić, bivši predsjednički kandidat, u čijoj se vikendici na Plješivici davne 1989. godine okupila grupa domoljuba na čelu s Franjom Tuđmanom. Bili su pripravni i odlučni narodu ponuditi pokret koji će na prvim demokratskim izborima 1990. moći bar parirati tadašnjoj moćnoj partijskoj organizaciji, SKH. Braća Veselice, poglavito Marko, nisu mogle zamisliti da bi netko dovodio u pitanje njihov autoritet i vodstvo pokreta, ali su brzo shvatili da ako žele biti prvi, moraju sami sebi graditi stranku sličnog imena, HDS. Kako ni strane službe ne bi ostale bez svojih predstavnika na prvim demokratskim izborima, pobrinuo se Mate Meštrović, okupivši u tzv. Koaliciju narodnog sporazuma sve što nije stalo pod kišobran HDZ-a i HSLS-a. HDZ je uvjerljivo pobijedio, uz ne malu pomoć izvan domovinskih Hrvata, ali i nacionalno probuđenih bivših komunista. Sve drugo stane u dva retka povijesne čitanke. Dvadeset godina kasnije, pokret HRAST je mogao i još uvijek ima šansu na izborima krajem ove godine pruzeti dobar dio razočaranih HDZ-ovih, razbijenih ‘desnih’ i novih, mladih birača, neopterećenih ratom ni predratnim događanjima. Novi pokret je zamišljen uistinu kao pokret, kao platforma za okupljanje demokršćansko-starčevićanskih opcija na političkom desnom centru koji je HDZ napustio dolaskom Ive Sanadera na čelo stranke. Pokret nema predsjednika, ‘vođu’, nego, kao nekad davno Dubrovačka Republika, Veliko Vijeće s Izvršnim odborom i Savjetom pokreta. Na terenu imaju razgranatu mrežu udruga civilnog društva, molitvenih pokreta i zajednica, stranačkih organizacija Obiteljske stranke i Hrvatske Republikanske Zajednice, te pojedinaca iz HKV-a, MH-e, i sličnih društvenih i kulturnih mreža.
Zbog čega se pojedinci kakvi su dr. Tuđman, dr. Jurčević, H. Hitrec, Ledić, Relković i ostali nisu uspjeli nametnuti kao pokret sličan JOBIKU u Madžarskoj ili recimo pokretu FORZA ITALIA, pokazat će vrijeme. U međuvremenu je sve do ‘zamrzavanja statusa’ karizmatičanog Zvonke Bušića, paralelno jačala nova desna stranka HSP AS, branitelji su se grupirali oko Udruge Zavjet i stranke generala Sačića, ABH, dio mladih buntovnika se okupio oko Udruge ‘Volim Hrvatsku – ne EU’ koja se također nedavno registrirala kao stranka, a ostatak ‘desnice’ (HSP, HČSP, HDS, JH,…) se pribojava gubljenja stranačkog (???) identiteta pa se još ne opredjeljuju ni za pokret ni za neku novu koaliciju. A prigodu za afirmaciju na desnici čekaju i Marko Frančisković, dr. N. Kovačević, dr. A. Abramović, bivši saborski zastupnici D. Krpina, J. Kontić, dr. Tadić, možda i Lj. Vokić, Ljerka Mintas Hodak, Zvonimir Hodak i drugi. Vjerojatno ni Glavašev HDSSB (koji je od nabrojanih jedini parlamentaran) ne bi bio protiv nekakve koalicije s Hrastom ili Bušićevom grupacijom, ako bude vremena i dobre volje s obje ili sve tri strane.
Treća opcija ili slijepi put?
Jefrey Kuhner u Washington Times-u na velika, još uvijek nezatvorena vrata moderne hrvatske desnice pokušava uvesti izvjesnu Natašu Srdoč i nekakav njezin pokret „CROATIA FIRST“, ne zaboravljajući naglasiti da iza Natašina Adriatic Institute-a stoje moćni hrvatski iseljenici Bubalo, Ilija i Mara Letica i . A poznato je da je Ilija Letica jedan od sponzora portala velecasnisudac.com, oko kojeg je vlč. Zlatko Sudac okupio Z. Vukmana, Z. Tomca, S. Leticu, J. Sedlara, B. Mišetića, I. Ugrina i druge. S druge strane, i Emil Čić bi mogao pokrenuti još jednu ‘desnu’ stranku, a ako ga prijatelji ne razuvjere i Zvonko Bušić će okupiti par stotina domoljuba u novi pokret, SAVEZ ZA HRVATSKU ili nešto sličnog naziva Natašinom pokretu, NAJPRIJE HRVATSKA (PRVO HRVATSKA). Kako je pokret Hrast, dogovorom predsjednice stranke Hrast dr. Ž. Markić i tajnika stranke HSP AS, P. Ćorića o ‘koaliciji kao jedinom pravnom obliku izlaska na izbore’, de facto prestao figurirati kao pokret zamišljen u početku, postavlja se pitanje najšire moguće koalicije u kojoj bi svoje mjesto uz Hrast, OS, HRZ, te HSP AS, našli i HDSSB, HSP, ABH, HDS, HČSP, JH, VHneEU, LADONJA, kao i grupa domoljuba okupljena oko Zvonke Bušića koja bi mogla bar figurativno, nominalno preuzeti ulogu pokreta , zadržavajući ili situaciji prilagođujući izvrsnu ali teško ostvarivu ideju predizbora u ovako kratkom vremenu, mjesec-dva uoči izbora. To onda zasigurno više ne bi bila TREĆA nego JEDINA PRAVA, POBJEDNIČKA OPCIJA ovih izbora. Sve drugo je (za)vođenje domoljuba na slijepi put, put bez povratka. Jer ovakve prigode za dubinske promjene u hrvatskom društvu više ne će biti.