.jpg)
Ne možemo svi poći u misijske krajeve ali svi možemo pomoći onima koji žive i djeluju na tim prostorima, koji žeđaju za Kristovim mirom i njegovim spasenjem. Pozvani smo svi izvršiti svoju zadaću u tom temeljnom poslanju Crkve: navijestiti evanđelje do na kraj zemlje. Na to nas potiče i Akcija na koju nas pozivaju naši biskupi. I ove godine naši biskupi prenose nam jedan vapaj iz Afrike i stavljaju nam na srce akciju „Izgradimo crkvu u Tanzaniji“.
Dugogodišnjem misionaru pokojnom don Bošku Obradović, svećeniku Trebinjsko-Mrkanske biskupije, biskup mons. Evaristo Marc Chengula u biskupiji Mbeya u afričkoj zemlji Tanzaniji, povjerio je 2004. novoosnovanu župu Inyala. Don Boško je u nekoliko mjeseci izgradio kuću i počeo pripravljati opeku za župnu crkvu. No, pretekla ga je bolest leukemije. Preminuo je 1. srpnja 2006. godine. Župna crkva do danas nije izgrađena. Nakon don Boška misiju je preuzeo domaći svećenik koji sa svojim vjernicima ne može izgraditi crkvu. Pomozimo izgradnju i ove župne crkve. Velika hvala za svaki dar.
Zahvaljujući HT d.o.o. Mostar imamo dva humanitarna broja kojim pomažemo izgradnju crkve u Tanzaniji. Slanjem SMS poruke na broj: 063/888-90 ili pozivom na broj: 092/880-898 darujete 1 KM za izgradnju crkve u Tanzaniji.
Svoje priloge možete slati na sljedeći način: dobrotom pojedinca, preko naših ordinarijata u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci, poštom i preko banke. Naša adresa: Misijska središnjica, Kaptol 32, 71000 Sarajevo, tel/faks: 033/667-889; e-mail: missio.bih@bih.net.ba, web: www.missio.ba. Bankovni račun u KM: UniCredit Bank d.d.; Račun primatelja: 3383202200897320; Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH; Svrha doznake: Izgradnja crkve u Tanzaniji. Devizni račun: UniCredit Bank d.d.; IBAN: BA393383204893626147; SWIFT CODE: UNCRBA22; No. 48-32-936261; Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH; Svrha doznake: Izgradnja crkve u Tanzaniji.
Prenosimo i nadahnuto pisani tekst o Tanzaniji i Don Bošku, njenom dugogodišnjem misionaru. Tekst je napisao Don Vinko Puljić i mi mu se najiskrenije zahvaljujemo. Također napominjemo da su sve do sada objavljene fotografije o Tanzaniji iz fotoaparata Don Vinka Puljića. I na tome mu hvala. Pokrenite opciju više i pročitajte nesvakidašnji tekst o Tanzaniji, o njenim vrlo bijelim, crnim stanovnicima, vodi, Don Bošku i o mnogo dobra koje raduje čovjeka.
Tanzanija – zemlja srca, osmjeha i sunca
Don Boškova Tanzanija
Mnogi „mali“ ljudi, na mnogo malih mjesta, koji mnoga mala dobra djela čine, promijeniti će svijet! Afrička je mudra izreka koje me „goni“ napisati „crticu“ o jednom misionaru u toj divnoj Tanzaniji i mom dugo očekivanom pohodu.
Tanzanija je zemlja istočne Afrike koja je sa otokom Zanzibar-om 947.548 kvadratnih kilometara prostrana i ima 31 milion 316 tisuća stanovnika. „Susjedi“ su joj: Indijski ocean, Mozambique, Malawi, Zambia, Zair, Burundi, Rwanda, Uganda i Kenya. 46% je kršćana (33% katolika i 13 % protestanata), 35 % muslimana i 19% stanovništva je tradicionalnih religija. Glavni grad je Dar es Salaam. Engleski je službeni jezik a govorni je Kiswahili. Mnoga plemena govore svoj mjesni Bantu govor. 32 % stanovništva je nepismeno, prosječna dob starosti je 51 godinu a 14,3 % male djece umire.
Prva katolička crkva je napravljena 1872, prije 132, godine u Bagamojo (slomljeno srce) na obalama Indijskog oceana, 60 tak kilometara sjeverno od Dar es Salaama, gdje su se godinama prodavali i kupovali crni robovi i kastrirani izvozili za Azijske zemlje. I bas zato “slomljeno srce”. Ali bas tu i od tih robova počinje kršćanstvo u Tanzaniji. Bijeli oci su otkupljivali robove i davali im slobodu te nudili Krštenje, znak vječne Slobode. Zadnja ropkinja Marija Ernestina koja je otkupljena sa svojom majkom 1890, umire kao kršćanka 8.12. 1974.
Od toga vremena pa do danas ta zemlja je “zvala” i “zove” mnoge “probuđene” i spremne ljude na misionarski put, rad i život. U toj zemlji misionari, već punih 27 godina, nas don Boško Obradović. Don Boško je rođen u Crnoglavu selu zupe Hrasno u Donjoj Hercegovini. Kao dječak je sa svojim roditeljima, sestrom i bracom odselio u kukuruzom bogatu Slavoniju. Za svećenika Mostarsko –Trebinjske biskupije je zaređen 1974 i odmah se sprema i odlazi u misije. U Tanzaniju. Da zna da ove retke pišem rekao bi: “ma pusti prijatelju, nemoj, dragi Bog sve piše u svoje vječne knjige”!
24.04.2004 godine osniva novu, njegovu sedmu po redu, misiju Inyala, biskupija Mbeya, 850 km jugozapadno od Dara. Nova misija koja nosi naslov sv. Bakite, ropkinje i časne sestre, sveticom proglašene 17. svibnja 1992, ima sedam sela – filijala, sa oko, do sada, 1800 kršćana. Dvanaest katehista pomažu u misijsko pastoralnom radu. Pripremaju nove katekumene za krštenje, slave po selima Službu Rijeci Božje kada misnik ne može doći, brinu se za bolesne gladne i nezbrinute. Prošlog Uskrsa je imao 170 krštenja odraslih. Trenutno podučava nove katekumene, kojih još vise ima nego prethodni put. Katekumenat traje 2 godine.
Svako selo, svaka filijala ima svoje određeno mjesto okupljanja na službu Božju. Zajednice su vjerski i u liturgijskim slavljima pune života, pjesme, plesa, poklika, zahvale Bogu i predanja Bogu. Don Boško sve to prati: jednostavnom ljudskošću, svećeničkom stabilnošću, dugim misionarskim iskustvom i bezrezervnim predanjem i povjerenjem u milost Božju. Raduje se svakom pomaku, svakom napretku i svakom crnom čovjeku. Svaki dan slavi pjevanu svetu misu sa katehezom u zajednici mnogih prisutnih. Posebno su svečane nedjeljne i blagdanske svete mise. Vrijeme, koliko ce trajati sveta misa nije upitno i važno. Imaju vremena za svoga Boga i jedni za druge. Tako slavljenje Boga i takvu molitvu i pjesmu treba doživjeti. Prinos darova je posebice znakovit. Svatko od nazočnih donese po nešto : korpu kukuruza, saku rize, komad drveta, grozd banana, kokos, mango, pile, jedan silin … i to uz afrički ples i afričku duhovnu pjesmu praćenu bubnjevima donesu pred oltar, gdje svećenik blagoslovi i primi, kasnije smjesti u spremiste i dijeli u danima gladi. Riječ je siromašna to sve opisati.
Vjenčanja su posebno svečana i vesela. Svi se u svojoj velikoj materijalnoj siromaštinji ali bogatstvu duha, raduju radosti mladenaca. Zapravo oni se raduju radosti drugih. Raduju se životu!
Don Boško se brine da taj afrički crni čovjek ima dostojno mjesto gdje ce Boga svoga slaviti i pravi crkve po selima. Brine se da taj crni čovjek ima gdje liječiti bolesti kojih je mnogo, i planira praviti bolnicu. Brine se da crni čovjek bude podučen pa pravi drugu i treću školu a redovito obilazi ovu već postojeću. Brine se da njegova nova zajednica raste u ispravnom Duhu pa sa svojim katehistima ima redovno susrete gdje ih podučava Kristovu nauku i nauku Crkve. Upućuje ih i sprema da budu apostoli laici. Don Boško je kvalitetno čuo onu Isusovu : “Sto god učinite jednom od moje najmanje brace, meni ste učinili”. A davno nekad je čuo onu s kraja Matejeva Evanđelja : … Zato, idite po svemu svijetu i učinite sve narode mojim učenicima, krstite ih u ime Oca i Sina i Duha svetoga”! Neka Te, dragi nas don Boško, dobri Bog i dalje prati u Tvom misionarskom poslanju.
Zahvalan sam dragom Bogu, čiji su putovi divni i čudni, da sam mogao biti i postati dionik tog divnog dijela svijeta te drage misijske zemlje, zemlje sunca, siromaštva, nasmijanih lica, svjetlobistrog oka i srca.
Letna kompanija « Emirates » leti München, Dubaj, Nairobi, Dar. U Daru me ceka don Bosko, koji je dan prije ispratio četvoricu svećenika prijatelja i posjetitelja.“Karibu sana Tanzanija, rafiki yangu.” Dobro došao u Tanzaniju, prijatelju. Putujemo prema Mbeyi, suhom afričkom savanom koja je kiše žedna. Kroz Mikumi, uz Serengeti i Ngorongoro, jedan od najvećih nacionalnih parkova, vidimo mnoge afričke životinje, na slobodi, gospodare savanom. Iza nas ostaje Kilimanjaro, “vječno bijeli vrh” pokriven snijegom, sa svojih 5895 m visine. Pokraj puta afričke kuće od blata i suhom travom pokrivene i mnoštvo crnih ljudi, još više crniji spaljeni i ozareni afričkim suncem, širokog osmjeha i bijelih zubi. Masaji, nomadsko afričko pleme, putuju za svojim stadima goveda. Majmuni Pavijani se osjećaju kao kod kuće. Don Boško ništa ne govori niti ista tumači. Pusta me jedno vrijeme, sve to vidjeti, osjetiti, u glavi i srcu “probaviti”. Samo ce opet reci: “Karibu sana rafiki yangu”.
S poštovanjem se sjećamo naših misionara, iz Mostarsko – Trebinjske biskupije. Don Velimiru Tomiću “mašemo”, on je tamo iza Kilimanjara u blizini Arushe, pokoj dusi nazivljemo don Andriji Ilicicu, sjećamo se našeg don Ive Štironje koji je 4 godine sa don Boškom misionario, bas u ovom predjelu kud sada prolazimo – Iringa, i don Stipe Ivančić je bio u ovom predjelu, citiramo “Tanzanija u mom srcu” don Drage Bevande i “čujemo” njegov smijeh, don Marka Kutlešu spominjemo i njegovu Ruandu, sjećamo se don Marinka Pervana i njegove Etiopije. U podnevnoj molitvi “Anđela Gospodnjeg”, kad nam je afričko sunce bilo najbliže, preporučamo ih sve dobrom Bogu.
U “mom” Holzlandu – “zemlji drveta” sam prikupio nešto novca za novu don Boškovu misiju. Za sada je najpotrebnija pitka voda. Stanovnici upotrebljavaju vodu iz lokava, kanala, baruština. Od toga dolaze mnoge kožne bolesti, te ameba i tifus. Dali smo se na posao. U blizini župne kuće, koju je don Boško u kratko vrijeme sazidao, vrtimo “Holzland –bunar”. Neprekidno radimo sa jednom jako starom kamion-mašinom, koja je polovna kupljena davne 1972 godine. Takvih mašina ima tri u cijeloj Tanzaniji. Na 71-vom metru, kroz busotinu 60 m debelog vulkanskog tvrdog kamena dolazimo do bistre, ciste i zdrave vode. Velika radost! Takvu radost, takvo zadovoljstvo, takvu zahvalnost, opet, treba dozivjeti. I najbolji majstori pera bi teško mogli opisati tu iskonsku radost i široku zahvalnost koja se prostire bezgranicnom africkom slobodom. Možda bi pokojni Rembrandt mogao to nacrtati ili pak Mozart spjevati u nekoj ariji srece i zahvale. A tek cudjenje?! Afrički čovjek ne moze shvatiti da voda moze doci “odozdo”. Za njega voda dolazi u kisi, s neba.
Za njega svaki blagoslov i svaki dah života, i sve sto jest i sve sto biva, dolazi Odozgo. U toj divnoj zemlji srca, u toj zemlji gdje prostor i vrijeme ne znače nista, u toj zemlji gdje se zivi “sad”, sve dolazi Odozgo, od vječnog Boga od koga sve pocinje i u kome se sve zavrsava.
Neka Te dragi prijatelju don Bosko i neka Te dragi crni čovjece i dalje i uvijek prati Blagoslov, Odozgo! Zbogom do skorog vidjenja. Odoh ponovo na njemacko il´ englesko govorno područje i u tom “zapadnom” svijetu opet pokusati nesto “uprositi” za vas, za vasu potrebu i radost i osmjeh. Uz pomoć Božju!
Tanzanijo i ja te nosim u srcu!!!
Don Vinko Puljić