Mene, što se tiče štete, svak’ žali u posljednje vrijeme. Ne treba me žaliti, nitko! Pored sporta menije izazov bio da dokažem nekim ljudima da se u našem kraju od poljoprivrede može živjeti, ako su uvjeti normalni. Ove godine vrijeme je ekstremno, znam to po statistici koju sam vodio od 22. prosinca. U trenutku nevremena imao sam 20 dunuma lubenice, blizu 10 dunuma bostana, tri plastenika, a ušao sam u proizvodnju 18.000 paprika roga, na otvorenom. Sto je ostalo, vidite – pripovijeda Mladen Škorput koji je svoju za Hercegovinu veliku proizvodnju razmjestio po naseljima nadomak Ljubuškog, dok pokazuje ostatke na njivama zasađenim bo-stanom i lubenicama i nastavlja:Nema lubenica
“Kažem, izazov mi je pokazati ljudima da se može živjeti od poljoprivrede. Hvala Bogu, sve je bilo dobro i pored tih 2.000 litara koliko je palo od 22. prosinca, kada sam počeo sijati, do ‘krupe’. Cijene na radost nas koji se bavimo ovim poslom, a sad na moju žalost, bolje nego ikada. Za psihu mije valjda lakše kada ljudi dođu pa im ja ovako pričam, ali dojadilo, razne komisije izlazile deset puta. Onda mi smetaju i neke druge stvari, ljudi koji nisu imali proizvodnje prijavljuju štete!? I moj slučaj je napuhan, nisam ja imao štetu od 150.000 KM kako govore. Nije istina. Ja stvarnu štetu u novcu, imam oko 70.000 KM. Tu je tri uništena plastenika, bostan, lubenice, paprike, bez onoga što mije otišlo iz džepa.” -A toje?
Pola sata prije nevremena došli kupci, pogađat lubenicu. Kako je potražnja velika, navalili daju novac, kaparu. Ja im u šali gledajući kako se nevrijeme sprema, a moleći u sebi, govorim da nam posao neće uspjeti, odnosno da nam neće dati vrijeme ili dragi Bog. Sutra se našli, ja vraćam novac ljudi zatečeni. Velim, rekoh vam – nema lubenica. E, sad neko će na ove brojke reći -lako ti je živjet od poljoprivrede, ako uspije. Ali tko me pozna, zna da ja od 20. veljače do 20. rujna radim po 20 sati dnevno, da sam češće u poljoprivrednoj apoteci nego kod kuće…
Bivši vratar imao ozljede od pijavice
Manje je poznato da je u nevremena koje je prije petnaesetak dana poharalo naselja uz južni obod Ljubuškog polja, bilo i ozlijeđenih. Jedan od njih upravo je Mladen škorput. Usred nevremena izišao sam spašavati plastenike, već me to gonilo, probam zatvoriti, pa otvoriti. U trenutku naleta pijavice otvarao sam plastenik, silina vjetra me podigla i odbacila deset metara, a ‘vagam’ 102 kilograma! Doživio sam ozljede glave, ruke, noge… Na sreću sada je dobro. Ljudi me zvali da se sklonim, nisam, a pijavica me uzela i tresnula. Koga pijavica nije nosila tome taj osjećaj ne možeš opisati”, zaključuje ovaj bivši rukometaš čija je karijera trajala sve do 50. godine, a koji u petomjesečnom razdoblju kada ne radi u poljoprivredi, trenira vratare Izviđača. Volim izazove.
Što dalje?
Ništa, dogodine ću udvostručiti proizvodnju, spreman jedan komad 46 dunuma, 30 godina nije rađeno. Ja sam takav, volim izazove. Uspio sam prije nevremena realizirati lubenice za oko 30.000 KM. Jedan dan mi bralo tridesetak rukometaša Izviđača, da nije bilo krupe, još bih imao takvih bar pet dana. Nije lako, gotov trud ode iz ruku, ali mora se dalje. Ja se nadam boljemu. Kažem ja i našem načelniku (Nevenko Barbarić, nap. a.) – hvala mu, obišao je odmah mene i druge ljude, što mije u tom trenutku puno značilo, a i drugima koji su dolazili, da se ne nadam ničemu, osim onomu što zaradim”, tvrdi ovaj neuobičajeni poljoprivrednik.