Posebni ljudi žive u našim srcima i kad nisu pored nas!

Draga Gordana,
Teško je u ovom trenutku pronaći riječi za oproštaj, teško je pronaći utjehu, pomiriti se s grubom stvarnošću da više nisi tu. Tvoja blaga duša i plemenito srce tiho su nas napustili u 49. godini života i ostavili duboku prazninu, zauvijek. Nedostajat će dobrota i razumijevanje koje si imala  za svakog čovjeka , tvoja nesebičnost i velikodušnost. Često si za druge činila više nego za samu sebe. Vjerujemo da je dragi Bog sve to vidio i već te pridružio zboru svojih anđela.

Sjećat ćemo te se s ljubavlju i poštovanjem. Hvala ti za sedamnaest godina marljivog rada i požrtvovnosti, a najviše ti hvala za tvoje lijepo i iskreno prijateljstvo. Hvala ti na svemu što si za nas učinila, vremenu koje si s nama provela i stvarima koje si nas naučila.

Uvijek ćeš biti dio naše obitelji.

„Netko sa svojim bolom ide k’o s otkritom ranom, nek svi vide. Drugi ga u sebi čvrsto potisnu i ne daju mu da prijeđe u suze i riječi.“ Ti si ostavila prevelik trag u našim životima da bi nas tako brzo napustila.

Neka te dobri Bog nagradi vječnim životom u svom Kraljevstvu, a tvojoj obitelji pruži utjehu u ovim teškim danima.

„Voljeni ljudi ne umiru, samo zastanu sa strane i pričekaju nas!”

Počivaj u miru.