Vijest da je preminuo Marko Vukšić – Makita prohujala je Hercegovinom i Dalmacijom sve do Njemačke. Danas je ispraćen ispred kuće žalosti u Studencima – Trseljevina uz ožalošćenu obitelj, braću, sestru, suborce i više tisuće prijatelja i sumještana općine Ljubuški, Hercegovine i Hrvatske.
Pokopan je na rimokatoličkom groblju Sv.Nikola Tavelić uz koncebliranu svetu misu za dušu pokojnika, pjevački zbor i počasni pluton.
Uzoran i brižan otac, ratni zapovjednik, hrvatski vojni invalid Domovinskog rata, ribič i slikar s osmjehom na licu… Ostala je još jedna neispunjena želja „izložba slika“.
Iskrena sućut obitelji!
A umjesto posljednjeg pozdrava donosimo Vam stihove Thompsonovih pjesama kao sjećanja na njegov lik koji će vječno živjeti s nama, u našim srcima…
Duh ratnika
Odakle si, iz koje fronte stižeš
hej, ratnice, umornog koraka
odavno se ovdje boj ne bije
zašto kao duh ovuda lutaš
Ja sam duša hrvatskih ratnika
domovinu tražim i stijeg što se vije
i mojom je krvlju ona natopljena
a duša nema mira, traži je
Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti
domovina koju smo svi snili
za njenu slobodu krv si svoju dao
i tisućljetni san je stvarnost postao
Ne poznajem je takvu i tužna mi se čini
u snovima je mojim ponosna i lijepa
a gdje su joj junaci i sinovi vrli
a gdje vrednote za koje smo mrili
Hej, ratnice, te Hrvatske nema
čim propupa snašle je nevolje
podigle se na nju sile tame
udarile na krunu i prijestolje
Uvijek je bilo i uvijek će biti
onih što će dušu Vragu prodati
a vi zato bdijte, jer morate bditi
domovini ponos vratiti
Sve bih dao da je vidim
ponosnu i lijepu k’o u snovima
sve bih dao da je vidim
i opet bih spreman stao, svoj bih život dao
Ja sam duša hrvatskih ratnika
domovinu tražim i stijeg što se vije
i mojom je krvlju ona natopljena
a duša nema mira, traži je
Ratnici svjetla
Kada vidiš kamen na kojemu piše
da je ratnik pao i nema ga više
nemoj samo proći k’o da ne postoji
tu su hrabro pali prijatelji moji
slušaj kako grmi, kako more pjeni
pitaju te jesu li zaboravljeni
za njih se pomoli, nek’ mi braća znaju
heroji se nikad ne zaboravljaju
Branili su zemlju i rame uz rame
k’o ratnici svjetla stali protiv tame
zato zora sviće, zato dan se budi
hvala im na svemu, slobodni smo ljudi
Rosa
Zapjevale ptice u daljini
ne cujes ih, ne cujes ih ti
a zoru smo, a zoru smo
s njima cekali
Zaustila zemlja tvoje ime
spavaju mi u njoj sokoli
ne zovi me, ne zovi me
ne mogu ti doci
Rosa, rosa, rosa
sad te pokriva
Rosa, rosa, rosa
sad te pokriva
Zasutila pjesma kao more
ostavlja me sunce ostavlja
nema zore, nema dana
prijatelja stara
Rosa, rosa, rosa
sad te pokriva
Rosa, rosa, rosa
sad te pokriva