Probojski maslenici

masline

Kineska poslovica kaže „Ako želiš biti sretan jedan dan – napij se. Ako želiš biti sretan tjedan dana – oženi se.Ako želiš biti sretan cijeli život – gaji biljke.“ U posljednjih desetak godina Probojani su posadili maslina toliko da, ako je vjerovati poslovici, ne samo da će oni biti sretni do kraja života nego će i njihovi potomci, generacijama uživati u toj sreći.

Jučer sam obišla sve maslinike u Gornjem Proboju. Od onih prvih po sve do najnovijih, tek posađenih. Prije tridesetak godina na Probojskoj gredi do gaja nije bilo veće koncentracije stabala na jednom mjestu. Tu i tamo su se iz kamena i stijena probijali dubovi kržljavi ogoljeli, kako od suša tako i od kresanja za lišnjak. A danas ! Šetaš i svako malo naiđeš na maslinike iz kojih se šepure zdrave masline. Činiti se kao da te svojim srebrno zelenim listovima zovu da uđeš u maslinik i da ih pogledaš kako su zgodne. I stvarno jesu. Lijep je osjećaj kad obilaziš te maslinike i nazivaš ih imenima: Antin maslinik, Milenkov i Vlladin, Slobodanov, Grgin maslinik, Mirkov…
Nije bilo lako posaditi maslinik. Treba dosta uložiti i raditi a nisi siguran u uspjeh. Dali će masline uopće prezimiti? Bilo je puno skeptika koji su se smijali hrabrim budućim maslinarima. Danas vidim da i skeptici sade. Pa što bude. Većina maslina je preživjela veliki snijeg i led koji je prije par godina uništio sve što se uništiti može. Ali eto masline nije.
Mislili smo da su ovo prve masline u Proboju. Sve dok prošle godine prilikom jedne šetnje na Kapetianovu gomilu nismo nabasali na tko zna koliko staro drvo masline, zaraslo u kupinu i draču. Nedaleko od njega ugledasmo još jedno, pa još i tako osam stabala. Posađeni su u pravilnom redu na padini koja se spušta prema Probojskoj dragi. Nitko od starijih ne zna tko ih je sadio niti je itko znao da postoje. To otkriće nas je ohrabrilo jer je potvrdilo da masline na ovom terenu mogu preživjeti. Danas je uživanje obilaziti maslinike jer se ne bojiš da su krhki i osjetljivi na ovdašnju klimu. To su nam rekle stare masline davno zasađene ispod Kapetanove gomile. Šetnja od maslinika do maslinika je uživanje koje se ne može opisati riječima. Ima tu i relaksacije i meditacije pa i mistike a iznad svega iskonske sreće.

Jučer, dok sam ih fotografirala sjetila sam se pjesme „Jednom“ koju je pjevao Đorđe Balašević:

Ko nije drvo razumeo prvo
pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio
i shvatiće kad-tad
da ne zna šta je hlad

lj

Više fotografija maslenika u Proboju pogledajte OVDJE.

 

Probojska Orhideja