Kao i danas, tako i prije preko 100 godina, općina Ljubuški je muku mučila sa svojim proračunom,ali njenim prvacima nekako je uvijek polazilo za rukom da usklade potrebe i prihode ljupkog grada. Morali su se osloniti samo na vlastite resurse i snalaziti se kako znaju i umiju.
Nisu mogli računati na dotacije, jer ih nije ni bilo. Svaka kruna uštede i prihoda bila je, kako se obično veli, “velika k’o kuća”. Bili su prilično realni u procjeni ; uz obavezno Vladino odobrenje proračuna iz Sarajeva obično su dolazile neznatne izmjene samo u nekim stavkama.
Iz proračuna općine za davnu 1903. godinu vidi se da je grad Ljubuški tada imao troškove (potrebe) i prihode (pokriće) svojstvene urbanoj sredini. Svaka stavka proračuna govori za sebe i nije samo gola cifra troškova ili prihoda. U gradu se živjelo jednolično i skromno, bez optimističkih predviđanja da može značajnije krenuti na bolje. Čini se da je taj prikriveni ljubuški smisao protiv razočarenja prisutan i danas.
Potreba
I Općinski ured (Gradsko poglavarstvo) 4590 kruna
1.Funkcionalni doplatak gradskog načelnika 600
2.Funkcionalni doplatak gradskog podnačelnika 960
3.Plaća općinskog podvornika 480
4.Pisarnički paušal općinskog ureda 100
5.Ogrjev i rasvjetljenje općinskog ureda 60
6.Za osiguranje općinskih zgrada 110
7.Zemaljskoj banki otplata godišnjih obroka 1780
8.Za otplatu duga sarajevskoj dioničkoj pivari glede uvođenja rasvjete (acetilena) u općinski hotel 500
II Redarstvo 1860 kruna
1.Beriva nadzaptije 624
2.Beriva 2 općinske zaptije 1056
3.Paušal za odijelo i naoružanje zaptija 180
III Zdravstvo 1564 kruna
1.Plaća primalje 600
2.Plaća za živodera 20
3.troškovi za održavanje ambulatorija 564
4.Troškovi za kalemljenje djece 40
5.Neutjerivi bolno-opskrbni troškovi tuđim bolnicama 200
6.Troškovi za sahranu ubogih 100
7.Troškovi za dezinfekciju 10
8.Za nabavu Hailcerum* 30
IV Ceste i građevine 2100 kruna
1.Plaća cestara 480
2.Za uzdržavanje kanala 60
3.Za uzdržavanje vodovoda 80
4.Za uzdržavanje cesta, ćuprija i kaldrme 500
5.Uzdržavanje općinskih zgrada 500
6.Uzdržavanje cestarskog alata 20
7.Uzdržavanje i čišćenje općinskog zahoda 60
8.Za popravak česama Gožulja, Vodice i Zaguše 350
9.Za popravak općinskog zahoda na Žabljaku 50
V Nastava 3056 kruna
1.Berivo učitelju1100
2.Plaća školskog podvornika 360
3.Stanarina učitelja 240
4.Ogrjev za učitelja 120
5.Školski paušal 40
6.Stipendije za dva učenika 600
7.Nabava pisaćeg i crtaćeg pribora 120
8.Nabava školskih nagradnih knjiga 40
9.Knjižnica za učitelje 20
10.Knjižnica za učenike 20
11.Ogrjev i osvjetljenje škole 140
12.Troškovi za školski vrt 40
13.Isplata firmama Paher-Kisić i Luburić za isplatu starog duga od kupnje pisaćeg i crtaćeg pribora 216
VI Vatrogastvo 20 kruna
Uzdržavanje sprava 20
VII Rasvjeta grada 1080 kruna
1.Palitelj lampi 400
2.Rasvetljenje ulica i trgova 600
3.Za uzdržavanje lampi 80
VIII Ukonačenje vojske 300 kruna
1.Troškovi za ukonačenje vojske 200
2.Uzdržavanje častničke sobe za strance 100
IX Sirotinjstvo 500 kruna
Za potporu siromaha 500
X Poljoprivredni troškovi 708 kruna
1.Čuvar bikova 288
2.Uzdržavanje bika 360
3.Uzdržavanje magareće škole 60
XI Troškovi samouprave 1868 kruna
1.Plaća 4 stalna prijamnika-daća po 36 kruna mjesečno 1728
2.Za nabavku tiskanica općinskom uredu 140
XII Razni troškovi 512 kruna
1.Zemaljski porez od općinskih zgrada i zemljišta 290
2.Nepredvidivi troškovi i svečanosti 150
3.Za pripomoć plaćanja poštonoše 72
Ukupno 18.158 kruna
Pokriće
I Dohoci iz općinskog imetka 1224 kruna
1.Najamnina od općinskih zgrada 1200
2.Najamnina od općinskih zemljišta 24
II Dohodak od ukonačenja vojske 100 kruna
III Dohodak općinskih daća 18040 kruna
1.Uvoznina (potrošarina) 11700
2.Behija 200
3.Zebhija (mesarina) 2800
4.Kantarija 2200
5.Telalija 40
6.Pijacovina (sajmovina) 500
7.Klaonica 600
IV Razni prihodi 20 kruna
1.Psetarina 20
Ukupno 19384 kruna
Višak pokrića nad potrebama 1226 kruna
Proračun općine i Pravilnik za pobiranje općinskih daća za 1903. godinu sa Cjenikom usvojeni su na sjednici Općinskog vijeća 19. septembra 1902. godine uz prisutnost načelnika grada Mahmutage Mahića, podnačelnika grada Franje Luburića i kotarskog predstojnika barona Ferstela. Općinski bilježnik bio je perovođa Alija Bukovac.
Zemaljska vlada je odobrila Proračun i Cjenik za pobiranje općinskih daća za 1903. godinu uz neznatne izmjene konačno 3. januara 1903. godine (potrebe u iznosu od 17.942 krune, pokriće 19.384 krune i višak 1442 krune).
U obrazloženju pojedinih stavki Proračuna ubilježeno je
1.Općina je prilikom iznajmljivanja općinskog hotela dioničkoj pivari u Sarajevu ugovorila uvođenje rasvjete (acetilen) i dala ga je uvesti još početkom 1902. godine. Taj novac je najmila od pivare bez kamata, s tim da joj se povrati u 1903. godini.
2.Sa tri izvora (Gožulj, Vodica i Zaguša) voda se proliva izvan česmi, te postoji bojazan da se koji od izvora izgubi.
3.Škola je uzela pisaćeg i crtaćeg pribora od firmi Pacher-Kisić, te firme Luburić u vrijednosti od 95 kruna i 24 helera. Obe firme zadužuju Općinu, jer je škola pribore uzela i potrošila.
4.Troškovi za konačenje vojske povisuju se na 100 kruna, jer se uviđa kako se sa manjom svotom neće moći proći. Sada je u Ljubuškom stalna vojska, a vježba rezervista također će se u Ljubuškom održati, kao i 1902. godine kada su troškovi iznosili skoro 200 kruna
Pokriće je grad namicao od općinskih daća (oko 93,0 %) i najamnina općinskih zgrada i zemljišta (oko 6,3 %). Pobiranje općinskih daća u općini vršeno je prema posebnom Pravilniku i Cjeniku.
Dominantna općinska daća bila je uvoznina. Prema Proračunu za 1903. godinu, iznosila je 11.700 kruna ili 60,36 % od ukupnog prihoda. Plaćala se na vino, mošt, vino pjenušac, pivo, žestoka pića, esenciju, sirovo meso, svježi loj, masti, slaninu, suho meso, suhu ribu, salame i kobasice. Plaćanje uvoznine bilo je isključeno za predmete koji se prevoze u druga područja, za vojne pošiljke i hranu i piće za obiteljske potrebe uz ograničenja.
Mesarina (zehbija) se morala platiti
Ko je imao psa u
Sedmični sajam ili po ljubuški
oktobra 1884. godine (3, 4)
Općina je svoj dohodak obično davala u zakup. (5)
Pri prodaji svog dohotka općina ponekad nije lako nalazila kupca :
(6)
Grad Ljubuški je dobio posebno marveno sajmište 1908. godine. * (7)
Na glavnim ulazima u grad Ljubuški bile su malte-svojevrsne carinarnice na kojima su maltari (općinski nadglednici ili nadglednici zakupnika) naplaćivali pristojbu za robu i vozila kad su ova stupala u grad Ljubuški. Uvoznik je bio obavezan nadgledniku prijaviti vrstu i količinu robe i pokazati mu propratne listine. Kada je postojala temeljita sumnja u očitovanju robe ili krijumčarenje, nadglednik je imao pravo robu detaljno pregledati, a osobe pretresti. Poslije uplate uvoznine, uvoznik je dobijao potvrdu-buletu,koju je morao pokazati službenom organu općine na njegov zahtjev.
Za zatajenje robe na malti ili uvoz van malte, uz konfiskaciju robe i druge kazne, slijedile su i novčane kazne od 10 do 100 kruna.
O malti u Pravilniku o općinskim daćama i drugim općinskim dokumentima ima malo riječi. Prema čl. 2. ljubuškog Pravilnika
Za vrijeme Prvog svjetskog rata na ljubuškim maltama se za svaki osobni auto morala platiti uvoznina od 1 krune, teretna kola 30 helera, fijaker 20 helera, bicikl 10 helera. (8)
Ljubuška malta je funkcionirala dugo godina i u vrijeme Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca. Bilo je i prekida u njenom radu, ali oni nisu trajali dugo, jer Općina, i pored svi nastojanja, nije mogla naći drugi izlaz za podmirenje svojih potreba. Ljubušaci su se tješili da postoje malte i u Čapljini, Stocu, Bileći i Trebinju.
Odbor mostarske oblasti u aprilu 1928. godine ukinuo je ubiranje gradske maltarine na osobne automobile u svim općinama osim ljubuške. Istaknuto je da je ljubuška općina jedna od najsiromašnijih i da je glavna stavka prihoda u njenom proračunu uvoznina na osobna auta koja dovoze pacijente narodnom ljekaru Sadiku Sadikoviću. Pri tome je Oblasni odbor preporučio općini Ljubuški da u 1929. godini nađe drugi izvor prihoda, jer će se uvoznina na osobna auta i njoj ukinuti. Funkcioneri oblasnog odbora su maltu tumačili kao ostatak feudalne prošlosti,ali su je u Mostaru zadržali sve do 1945. godine. (9)
Općina Ljubuški se teško rastajala od ovog značajnog izvora prihoda. Ne zna se kada je ljubuška malta prestala sa radom. Danas joj nema ni traga. Nije ostao ni toponim
* Prema sjećanju Ahmeta Muminagića, sina Muhamedova (1928), odlična poznavaoca prošlosti ljupkog grada, stočna pijaca (“marveno sajmište”) nalazila se u blizini ” Banje “, iznad ceste, blizu raskršća za Vitinu.