Ocjenjivački sud Nacionalnog natjecateljskog programa u 56. po redu pulskog filmskog festivala, na čelu sa svojim predsjednikom, Zrinkom Ogrestom dodijelio je nagrade za najbolje filmove. Najboljim filmom ovogodišnjeg festivala igranog filma u Puli poglasio je Metastaze redatelja Branka Schmidta.
Kenjac redatelja Antonija Nuića, radnja kojeg se događa u Hercegovini, osvojio je 4 prestižne nagrade: Zlatnu Arenu za najbolji scenarij (Antonio Nuić), kameru (Mirko Pivčević) i glazbu (Srđan Gulić Gul) te nagradu Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara – posebna nagrada za najbolji film.
Metastaze su osvojile i nagradu za najbolju glavnu mušku ulogu (Rene Bitorajac) i masku (Jasna Rosini). Zlatna Arena za najboljeg redatelja pripala je Zvonimiru Juriću i Goranu Deviću za režiju filma Crnci, a taj je film osvojio i Zlatnu Arenu za sporednu mušku ulogu (Nikša Butijer) te Zlatnu arenu za ton (Dubravka Premar za montažu zvuka).
O filmu “Kenjac”
Drama o povratku otuđenog sina Bore u zavičaj nakon sedmogodišnjeg izbivanja i razrješenju sukoba koji je dugo opterećivao njegov odnos s ocem te posredno, ženom…
SADRŽAJ: Godina je 1995. Boro (Nebojša Glogovac) sa ženom Jasnom (Nataša Janjić) i sinom Lukom nakon sedam godina odlazi u Drinovce, svoje rodno selo u Hercegovini. Brata, koji je sa obitelji uspio izaći iz Sarajeva, dugo nije vidio. Boro se učestalo svađa s Jasnom, a s ocem Paškom (Tonko Lonza), kojeg krivi za majčinu smrt, uopće ne razgovara. U dva tjedna godišnjeg odmora Boro će razriješiti sukob s ocem i naučiti biti bolji muž i otac, u čemu će nemalu ulogu odigrati jedan magarac.
“Kenjac” je drama o ljudima s hercegovačkog krša koji u prekretničkim trenucima rata u Bosni i Hercegovini u ljeto 1995. godine prolaze kroz vlastite prekretnice, pri čemu će ih neočekivano povezati jedna samozatajna životinja – magarac Ljubo.
Kako je nastala ideja za film? Prema anegdoti koju mi je ljeto prije snimanja filma ispričao jedan moj rođak. U principu u toj anegdoti sudjelovao je njegov tetak, pa je on onaj tetak Ante iz filma. Pričao je da mu je došao jedan Imoćanin, da je on imao tog kenjca za kojeg je stvarno dobio pare da ga malo održava, pa ga je on preprodao. Čovjek je vješt trgovac.
I iz te priče o toj vještoj trgovini radila se dramaturška i dramska nadogradnja jer anegdota sama po sebi nije bila dovoljna za neki film. No negdje sam je osjetio jer se cijela priča stvarno događala 1995. godine u Drinovcima, gdje je film najvećim djelom i sniman.
To je selo mog oca gdje sam ja provodio neka ljeta, tako da sam poznavao likove, ljude i osjetio sam nešto što bih mogao povezati s nekim autobiografskim elementima kojih u filmu ima, što me tišti i muči, i osjetio sam da je to prava prilika za napraviti film. Inače te 1995. godine zaista se trgovalo magarcima. Trgovci iz Imotskog kupovali su magarce u Bosni i Hercegovini i prodavali ih dalje mesnoj industriji u Italiji. Oni stvari magarci nisu imali sreće, za razliku od našeg Ljube koji je živ i sretan.
Tko je i što je kenjac? Kenjac je, ajmo reći, pogrdni naziv za magarca koji se koristi u Hercegovini i Dalmaciji. Međutim više nego za magarca se to koristi kao opis neke ljudske karakterne osobine, napose tvrdoglavosti, nerazumnosti. Kenjac u filmu je upravo to, a najmanje označava magarca koji se u njemu pojavljuje.