Recesija ‘prikočila’ autocestu od Ravče do Ploča

cesta_n
cesta_nOsim pelješkog mosta, koji je zbog recesije i krize vlada Jadranke Kosor stavila na čekanje, neizvjesna je i sudbina dovršetka autoceste od Ravče do Ploča. Tih dvadesetak kilometara ceste, čini se, morat će pričekati financijski povoljnija vremena, premda to još nitko nije i službeno obznanio.
Odgovorni u HAC-u do sada su isticali da će se dio od Ravče do čvora Vrgorac pustiti u promet i prije turističke sezone 2010. , a da bi konačno povezivanje autoceste A1 s gradom i lukom Ploče, brzom cestom, dosad izgrađenom do naselja Karamatića trebalo uslijediti 2011.

Međutim, u novonastalim uvjetima financijske krize te obustave ulaganja u cestovnu infrastrukturu na hrvatskom jugu, neizvjesna je budućnost ovoga projekta. Trasa koja se pruža preko Buninskog polja te sjevernim rubom Vrgoračko-neretvanskog polja nadomak naselja Ravče, Koteza, Dusine, Otrić-Seoca, probijena je na nekoliko mjesta. Obavljena su iskapanja te su su podignuti objekti, na prvih desetak kilometara od Ravče do Ajdanovca, južno od rudnika Paklina, gdje se predviđa prometno čvorište i objekti za održavanje autoceste.

Stručnjaci ističu da su zemljani radovi na ovoj dionici urađeni gotovo 80 posto te da prolongiranje izvođenja radova zbog financijske krize nikako neće potpuno obustaviti projekt.
– Možda se može stati na nekoliko godina, ali na ovom dijelu je urađeno mnogo i ne može biti govora o odustajanju – smatraju stručnjaci iz Hrvatskih autocesta.

Prolongiranjem radova na pelješkome mostu država je za sada odustala i od kapitalnih projekata cestovne infrastrukture u dolini Neretve. Naime, prema prijašnjim planovima nastavka autoceste prema Dubrovniku, prva značajnija spojna točka trebala je biti čvorište Opuzen, koje se planiralo četverotračnom trakom spojiti s pelješkim mostom u mjestu Komarni, a u okviru toga projekta trebao se graditi i most preko rijeke Neretve u naselju Krvavcu.

Međutim, za sada, zbog nedostatka novca, ti cestovni infrastrukturni projekti ostali su samo mrtvo slovo na papiru.


Stanislav Soldo | Slobodna Dalmacija