Poslije više od 17 godina na sarajevskom stadionu Grbavica upalili su se reflektori. Dok smo se sinoć nalazili na stadionu u glavnom gradu jedne države, gledajući nogomet, prisjetili smo se utakmice lige Herceg-Bosne Zrinjski – Brotnjo, odigrane prije čitavog jednog desetljeća, kad se u Mostaru prvi put nakon rata igralo ‘po noći’.
Bio je to spektakl zbog činjenice da je u Mostaru gostovala tad ponajbolja momčad lige, radilo se o derbiju zbog položaja na ljestvici, ali više je za 15.000 okupljenih gledatelja utakmica bila ‘pravi derbi’ zbog činjenice da su se upalili ti famozni reflektori.
Osjećaj je bio čudan, više-manje lijep ugođaj kvario je i dojam zaostalosti, na kraju 20. stoljeća napaćenom narodu veliki doživljaj predstavlja obično paljenje svjetla.
Deset godina kasnije, sad već u 21. stoljeću, događa se sličan scenarij. Danas u glavom gradu jedne države, gradu koji neke političke vođe nazivaju glavim gradom svih naroda, svih građana Bosne i Hercegovine.
Na Grbavici gostuje najbolja momčad lige, Zrinjski nakon 4-5 gostujućih utakmica u kojima je evidentan bio pad igre, igra solidan nogomet u navijački korketnom ambijentu, na terenu napokon obasjanom i umjetnom svjetlošću. Na žalost, takva atmosfera je trajala dok se na dijelu tribine njima namjenjene, nije pojavila skupina od dvjestotinjak gostujućih navijača.
Navijanje gostiju ničime nije prelazilo okvire uobičajenog. Ipak bilo je to za, najprije manji dio domaćih pristalica, provokativno, pa su s obližnje sjeverne tribine prema suparnicima konstantno letjeli upaljači, kovanice (pri čemu je jedan navijač Zrinjskog i lakše ozlijeđen).
Nakon petnaestak minuta drugog poluvremena netko je na sjevernoj tribini ‘pronašao’ zastavu Republike Hrvatske. U tužnoj atmosferi navijači Želje mučili su se s paljenjem zastave, a ‘Ultrasi’ su poručili ‘majci da ne tuguje’. Iskre su sve više počele ‘frcati’, i sve bi možda i završilo na ‘izoliranom incidentu nekolicine pojedinaca’, da ogromna većina prisutnih gledatelja nije prihvatila, mislili smo već pomalo zaboravljeno skandiranje, u kojem se ‘gazi’ vojska iz prije više od 60 godina završenog rata.
Postalo je jasno da novi reflektori nisu upalili svjetlo u glavama građana glavnog ‘nam’ grada.
Iako je na stadionu Grbavica bilo vidljivo i više Armije BiH (u zadnje vrijeme inače česta pojava na stadionima ‘bošnjačkog dijela’ Federacije), iz Zrinjskog se nitko nije sjetio zatražiti da se iste uklone ili da se utakmica prekine, kao što je to učinjeno za zastavom Hrvatskog vijeća obrane, istaknutom na ‘stajanju’, na utakmici Zrinjski – Velež.
Nitko u federalnim i državnim medijima nije smatrao bitnim među silom ‘udarnih vijesti’ spomenuti incident ogromnih razmjera (ako smo tijekom dana propustili, ispričavamo se), u kojem je zapaljena zastava jedne države. Nitko ovom incidentu, sudeći po programskim shemama, neće posvetiti posebnu emisiju o ‘eskalaciji nacionalizma i huliganstva’, kao što se više puta do sada dogodilo nakon utakmica u Mostaru i Širokom Brijegu, primjerice.
Još se čekaju reakcije hrvatskih političara. Možda hoće, a možda i neće biti dočekane. Njima je valjda ugodno u foteljama koje čuvaju u glavnom gradu, u kojem će se pri sljedećoj posjeti predsjednik Republike Hrvatske osjećati možda malo manje ugodno. Jer godine prolaze, a Sarajevo ne izranja iz mraka zaostale sredine.
izvor: bljesak.info