REPUBLIKA: „Bubu“ o aferi o duhanskoj mafiji Ivi Pukaniću nenamjerno „ubacila“ Alka Vuica

reublika_alka
reublika_alkaNajavljujemo novi broj news magazina Republika:

U Zagrebu se, za ubojstvo Ive Pukanića vlasnika tjednika Nacional i njegovog suradnika i prijatelja Nike Franjića, sudi bratićima Robertu i Luki Mataniću, Amiru Mafalaniju, Željku Milovanoviću, Bojanu Guduriću i Slobodanu Đuroviću zvanom Kardinal.

USKOK petorku tereti za udruženu zločinačku organizaciju čiji je cilj bio izvršiti atentat na Pukanića, a sve po narudžbi zloglasnog kralja beogradskog podzemlja Sretena Jocića, poznatijeg pod nadimkom Joca Amsterdam. Pukanić i Franjić ubijeni su 23. listopada, u večernjim satima, bombom podmetnutom pod Pukanićevo vozilo. Upravo to bio je strašni epilog, nakon niza tekstova koji su objavljeni u Nacionalu o crnogorskoj duhanskoj mafiji, sprezi vlasti i balkanskog kriminalnog miljea. No, početak svega događanja koji su uzdrmali Balkan, zbio se prije 11 godina i to u zrakoplovu u business klasi, na relaciji Zagreb-Frankfurt, kada je Pukanić, zajedno s Ratkom Kneževićem, kumom Mila Đukanovića crnogorskog premijera, putovao u Washington na inauguraciju američkog predsjednika Georga Busha. Temelj svih daljnjih događanja bio je, isprva nekonvencionalan, a uskoro i vrlo ozbiljan i „opasan“ razgovor s Alkom Vuicom, jednom od najpoznatijih hrvatskih glazbenica i tekstopisaca. Ona je, kako će poslije kazati u svom iskazu Pukanić od 18. srpnja 2002. godine u Trstu, danom državnom tužitelju Giusepeu Scelsiju, koji vodi istragu o povezanosti crnogorske i talijanske mafije u švercu cigaretama u Trstu, putovala u Berlin na operaciju na srcu. Alka je ‘Pukiju’ opisivala razuzdane zabave u vili Stanka Subotića Cane na Svetom Stefanu, na kojima je sudjelovao i crnogorski premijer, a na kojima je pjevala i odlično zarađivala.  Pukanićevo službeno svjedočenje objavljeno je u Nacionalu od 09. lipnja 2009. godine.

P. M. SCELSI: Dakle, koji je bio vaš let: Zagreb?

PUKANIĆ: Zagreb – Frankfurt, Frankfurt – Washington, Zagreb – Frankfurt s Croatia Airlinesom, od Frankfurta do Washingtona s Lufthansom.

P. M. SCELSI: Što se dogodilo u avionu, tko je ondje bio?

PUKANIĆ: Uzeli smo business klasu, ne ekonomsku, u prvom redu ekonomske klase sjedila je moja prijateljica, poznata hrvatska pjevačica, Alka Vuica, koja me vidjela, zamijetila me i obratila mi se: “Puki” (što je moj nadimak), “što radiš?” Ponavljam, ona je bila u prvom redu ekonomske klase, bila je sama, nije imala nikoga pokraj sebe, i bila je okružena nekim starcima, pozvala me i ja sam sjeo pokraj nje. Pitao sam je kamo putuje i odgovorila mi je da ide u Berlin na operaciju, radi nekog zahvata na srcu, bila je psihički uznemirena, poprilično psihički uznemirena. U ekonomskoj klasi ne poslužuju se alkoholna pića – ona je zvijezda u Hrvatskoj, slavna, zvijezda – dok sam bio s njom, hostese su joj donijele tri konjaka, ja nisam ništa pio, ne pijem alkohol. Kako se nismo vidjeli više od 5-6 mjeseci, pitao sam je kako je provela Novu godinu, kako ide posao itd., a ona mi je odgovorila: “Nije nikad išao tako dobro!”, osim sada s tim srčanim tegobama. U tom sam trenutku rekao: “Ali svima u Hrvatskoj ide loše, kako to da tebi ide tako dobro?” Kaže: “Dala sam se na drugo tržište.” Pitao sam ju: “Gdje pjevaš? U Švicarskoj, Njemačkoj, gdje?” “Ne, ništa od toga, Eldorado za mene postala je Crna Gora!” Bio sam zapanjen, poznajem situaciju u Crnoj Gori, znam da je ondje siromaštvo, veliko siromaštvo! Zanimalo me da nešto doznam, poznavajući situaciju postavio sam joj nekoliko pitanja: “Gdje pjevaš? Za koga pjevaš? Kako pjevaš?” Kao novinara jako me interesiraju sve stvari. Odgovorila mi je: “Pjevala sam nekoliko puta na privatnim zabavama, na privatnim svečanostima svojih prijatelja.” Tada sam uzvratio: “Možeš li zamisliti da se u Crnoj Gori može napraviti zabava!” Ovako sam odmahnuo rukom (NAPOMENA: Pukanić je odmahnuo rukom kako bi pokazao neistinitost onoga što je tvrdila njegova sugovornica), a ona mi je odgovorila: “Nemaš pojma, i ne slutiš što se događa u Crnoj Gori, ti ne znaš tko su tamo pravi muškarci.”On je upotrijebio riječ u žargonu, pravi “frajeri” (tal. “figoni”; op. prev.), recimo to tako. Pitao sam ju: “Tko su oni? Nikad nisam čuo da netko govori o tim pravim muškarcima!” Odgovorila mi je: Vi Hrvati ste svi pederi (“pederasti”; op. prev.) u usporedbi s njima.” Nasmiješio sam se i upitao da mi objasni tko su ti veliki muškarci. I onda sam inzistirao i rekao: “Gdje si bila zadnji put?” Odgovorila mi je: “Posljednji put sam bila na Svetom Stefanu kod svog prijatelja, ima kuću s pet katova, nikad takvo što nisam vidjela, i ondje se može naći cijela elita Crne Gore”, ne sumnjajući ništa… Pitao sam: “A je li tamo i Đukanović?” “Naravno!”, odgovorila mi je.

P. M. SCELSI: Koji Đukanović?

PUKANIĆ: Milo. Pitao sam je da mi opiše tog muškarca.

P. M. SCELSI: Kućedomaćina?

PUKANIĆ: Kućedomaćina. Tada mi je prvi put odgovorila: “Zove se ‘Cane’, Stanko Subotić; kad se dolazi tamo, dolje se liftovima odvoze automobili, u garažu, tako da se s ceste ne vidi tko je prisutan, tko je unutra, auti se odvoze dolje. Prošli put bilo je prekrasno, prije Nove godine, pjevala sam na stolu, moram reći da sam bila jako dobro plaćena, za jednu večer primila sam 20 tisuća njemačkih maraka”, 20 milijuna lira za jednu večer. Stao sam se šaliti s njom, pitao sam je je li morala samo pjevati ili činiti još nešto. Nasmiješila se i rekla: “Malo su veći frajeri od tebe.”Ne znam koji termin da upotrijebim jer je ta rečenica previše u žargonu. Pitao sam ju jesu li tamo bile žene, djevojke na tim primanjima, tim svečanostima. “Kako da ne! Svaki put, na svaku svečanost bilo je dovedeno 10-15 kurvi iz Beograda ukrajinske nacionalnosti ili nešto slično, zgodne mačke. Poslije, kad su svi bili pijani…” Ja sam ju provocirao pitajući: “Samo pijani ili je bilo i kokaina?” Kaže da, kad je tako, ne zna se tko se s kim ševi (si tromba; op. prev.): na stolu, na klupi, pod stolom…!

…….

PUKANIĆ: Ah! Đukanović je bio vjenčani kum Kneževiću koji se vjenčao u Milanu. Alka je nastavila opisivati svoje doživljaje, tada mi se posebno usjeklo u pamćenje, a mislim da je važno u cijeloj ovoj priči, da mi je Alka dala do znanja kako može dobiti novi automobil, ili sam ju ja pitao: “Imaš li još onaj stari Mercedes?” I rekla mi je da nema, da je zadnji put, kad je bila na toj zabavi, Cane pitao jednog kolegu (među prijateljima se zovu “kolega”)… Ona je rekla: “Cane me pitao: ‘Kolegice, kako ti možemo pomoći, što ti treba? Kako nisam previše skromna, rekla sam: imam stari auto, trebala bih novi.” Cane ju je pitao koji bi tip automobila htjela i ona mu je rekla da bi joj se jako sviđao terenac Cherokee. “Ah”, kaže, “zaista je to lijep auto, moći ćemo ti ga kupiti, nema problema, ali ipak moram pitati šefa.” Alka mi u prvom trenutku nije rekla na kojeg se to “šefa” odnosi, nije komentirala, rekla je: Nakon otprilike 10 minuta pokraj njega je prošao Milo Đukanović”…

INTERVJU Jerko Ivanković Lijanović, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i dopredsjednik NSRZB

Jedino ja mogu pobijedit Komšića!    

“Matematika je pokazala da od svih kandidata  hrvatskih stranaka, jedino ja mogu ostvariti pobjedu nad Željkom Komšićem, zahvaljujući podršci koju ja imam u Narodnoj stranci Radom za boljitak, a koja djeluje na čitavom prostoru BiH. Ja mogu osigurati više od 50 000glasova više nego i jedan drugi kandidat, jer moje prezime Lijanović donosi te glasove, a njega ne mogu prenijeti ni na jednog drugog kandidata bilo koje hrvatske stranke. Da je riječ samo o mojoj taštini, vrlo rado bih podržao i kandidata za predsjednika iz HSP-a i HDZ-a 1990, kad bi taj kandidat mogao pobijediti. Ali kako je to nemoguće dok je izborni proces ovakav kakav je, neću to učiniti jer bi tim činom ja preuzeo ulogu izdajnika hrvatskog naroda u BiH i osigurao ponovni prolazak Komšića, a ja tu ulogu nikada neću prihvatiti. Vjerujem da takvu izdaju hrvatskog naroda neće prihvatiti ni HSP niti HDZ 1990, ali je HDZ BiH najavio da analiziraju koga će kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH“, kaže Lijanović.

RE:Plava, jeftina t-shirt majica s logom stranke postala je vaš zaštitni znak, a sve češće ju nose i ostali članovi stranke. Zašto insistirate na tome?

LIJANOVIĆ: Majica, je samo simbol. Simbol koji nosim u znak solidarnosti sa stanovnicima BiH koji teško žive. Neodgovorno mi je od političara da nose skupe košulje i kravate  u zemlji u kojoj je pola milijuna nezaposlenih,  radnicima se smanjuju plaće, umirovljenici ne mogu preživjeti od mirovina itd. Ova majica je i simbol nade da na ovim izborima promijenimo aktualnu vlast i osiguramo boljitak za sve građane ove zemlje. Nadam se kako će me i stanovnici BiH slijediti u ovome i da ćemo ovo ljeto imati većinu stanovnika u plavim majicama.

Još uvijek živim u kući moga oca koju je on sagradio sedamdesetih na Trnu. Na žalost, ja bih volio da se radi o tradiciji ili nekom sličnom „romantičnom“ razlogu. Istina je da sam odlučio, kako ste to lijepo kazali, „pričekati bolja vremena“ kako bismo napokon napravili vlastiti dom. Napraviti svoju kuću još stignem jer, tek mi je 40 godina, i mislim da sam još mlad.

Slučaj Hercegovačka banka: Ante Jelavić krunski svjedok pljačke proračuna Republike Hrvatske

Od HVO-a uzimali i „naši“ i „njihovi“  

Za mnoge u vrhu HDZ-ove elite Ante Jelavić predstavlja opasnog svjedoka jedne od najvećih organiziranih pljački Državnog proračuna. Odluči li se glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić, pokrenuti u Hrvatskoj slučaj Hercegovačka banka, za što mu je ostalo još oko 340 dana do nastupanja zastare za pokretanje kaznenog progona, sigurno je jedno: Ante Jelavić bi mogao biti jedan od krunskih svjedoka. Upravo zbog toga, bivši je član Predsjedništva BiH za mnoge opasan svjedok HDZ-ove „operacije“ teške oko 300 milijuna nekadašnjih njemačkih maraka.

Za samo nekoliko dana iz Hercegovačke banke, preko granice, prebačeni milijuni

Snage SFOR-a, 06. travnja 2001. godine grubo su upale u poslovnice Hercegovačke banke, što je izazvalo veliki val prosvjeda od strane hrvatskog pučanstva koje je, nerijetko, predstavljalo živi zid između SFOR-ovaca i Hercegovačke banke. No, sudeći prema informacijama Carinske uprave F BiH, na upad SFOR-a u Hercegovačkoj banci bili su spremni, poglavito iz činjenice što je banka smatrana financijerom neuspjele Hrvatske samouprave i financijskim središtem Hrvata u BiH, bez čvrste kontrole i sa sve većom prijetnjom. Pojedini službenici banke, kako je zabilježila Carinska uprava, samo nekoliko dana prije, preko granice prenosili su milijune. Prvi prijevoz novca zabilježen je 20. ožujka, kada je Nekoliko dana prije upada u Hercegovačku banku, 23. ožujka 2001. godine, Carinska uprava izvijestila je I. Bondža, djelatnik ‘Hercegovačke banke’ d.d. Mostar u automobilu, preko CI Doljani, prevezao 800.000,00 DEM i 61.300,00 USD za ‘Privrednu banku Zagreb’, podružnica Opuzen. Isto je učinio i B. Lovrić, također djelatnik Hercegovačke banke 30. ožujka koji je u torbi prenio točno 1,53 milijuna KM i 37 000 USD. Slučajno ili ne, u isto vrijeme na graničnom prijelazu Doljani našao se i J. Šunjić iz Mostara, djelatni HPB Mostar, koji je u istu banku prenio dva milijuna DEM. Oko 1,5 milijuna DEM prebačeno je 02. travnja a dan poslije još 2, 25 milijuna DEM, da bi 03. travnja M. Tomić, također djelatnik Hercegovačke banke,  u vozilo koje je ranije koristio I. Bondža, prevezao 1,25  milijuna DEM i 55.000 dolara. Samo dva nada prije upada u hercegovačku banku, Š. Golomejić, hrvatski državljanin i djelatnik Zagrebačke banke, iz Hercegovačke banke prenio je 27.670  švicarskih franaka, 4.190 britanskih funti i 553.000 DEM. On je i sutradan, 05. svibnja, u Zagreb odvezao 868.000 ATS, 82.000 HRK, 155.000 FRF, 1,605 milijuna DEM i 1,449 milijuna TL. Podatke o prebacivanju novca, iz Carinske uprave, prvi je objavio bh. magazin Dani. Novac je, na nečiju sreću, na vrijeme sklonjen, a SFOR-ovci su zatekli tek nešto novca i dokumentaciju Banke, koja se nije uspjela „skloniti“.  (v.s.)

Slučaj Eronet

Posebno je zanimljivo kako trag zlouporaba sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske, koja su se transferirala pod krinkom pomoći HVO-u, vodi i do investicija u telekomunikacijsko poduzeće Eronet, koje je, prema izvješću i podatcima koje je u izvješću iznijela Toby Robinson, financirano upravo novcem opljačkanim iz proračunskih sredstava Republike Hrvatske. „Eronet, GSM operater mobilnih telekomunikacija, osnovan je 1996. godine u Mostaru kao društvo sa ograničenom odgovornosti. Dioničari osnivači su HPT d.o.o. Mostar (51%) i HT d.o.o. Zagreb (49%). HPT je ugovorio s HVO posao polaganja optičkih kablova. Kao rezultat toga, HPT je imao dug prema HVO-u. 29. lipnja 1999. godine, HVO je prenio dug na tri druga društva. Ovo je izvršeno cesijom, ugovorom o prijenosu, između tri strane (HPT, HVO i kompanije). Ovom zamjenom duga za kapital HPT je prenio svoje udjele u Eronetu na tri društva: Hercegovina osiguranje d.d. Mostar; TGP Alpina komerc d.o.o. Široki Brijeg i Croherc AG d.o.o. Mostar. Kroz većinsko vlasništvo (60%) u Hercegovina osiguranju i 100% vlasništvo u Crohercu, Hercegovačka banka je stekla udio i u Eronetu d.o.o. Mostar (HT d.d. Zagreb 49%; Hercegovina osiguranje d.d. Mostar 35,60%; TGP Alpina komerc d.o.o. Mostar 10,92% i Croherc AG d.o.o. Mostar 4,48%)“, zaključuje u svojem izvješću Toby Robinson. (d.m.))

INTERVJU Danijel Srb, predsjednik HSP-a RH

Bošnjaci trebaju zaštititi Hrvate     

RE: Kako vi doživljavate današnji položaj Hrvata u BiH? Radi li se o „svakodnevnoj jadikovki“ ili su Hrvati uistinu na margini političkog života u BiH?

SRB: Položaj Hrvata u BiH je takav da su oni preglasavani i minorizirani što je, dugoročno, vrlo štetno. U ovom trenutku štetu osjećaju Hrvati, a dugoročno zadržavanje takvih odnosa može imati dugoročne posljedice po budućnost BiH. Želim uputiti poruku, prije svega Bošnjacima, da ne trebaju postojeću situaciju promatrati tako da ju, što je moguće više, koriste u svoju korist, jer je povijest pokazala da, što su takva rješenja duže trajala, posljedice su bile veće. Upravo u tom smislu bošnjački narod treba prepoznati svoju odgovornost za budućnost BiH, razumijevajući položaj Hrvata u BiH i kao uvjet za zdravu budućnost BiH. To je povijesna odgovornost Bošnjaka koji oni trebaju prepoznati u ovom trenutku. U HSP-u RH držimo da bi za budućnost dobrih odnosa, kao i za proces oko ustavnih promjena, iznimno važno bilo održavanje međunarodne konferencije o budućnosti BiH na kojoj bi se dogovorio novi model, a koji bi jamčio Hrvatima da neće biti preglasavani i minorizirani u bilo kakvom sustavu donošenja odluka u BiH. To su vrlo važne poruke, s jedne strane Bošnjacima, a s druge strane međunarodnoj zajednici i svima koji su jamac i Daytonskog sporazuma i budućnosti BiH u cjelini. Na kraju krajeva, sve zemlje potpisnice Daytonskog sporazuma u tom smislu snose odgovornost za BiH. Izbjegavanje donošenja odluka za one probleme koji su u BiH uočeni kao iznimno veliki, kao što su to položaj Hrvata koji objektivno nije održiv, mora se intervenirati jer će svako odgađanje u budućnosti dovesti do težih posljedica.

RE: Znači da bi u BiH Bošnjaci trebali zaštititi Hrvate?

SRB: U BiH je jedno nemogućnost hrvatskog korpusa da ima jednog kandidata za Predsjedništvo. Drugi je problem što postojeći sustav Bošnjacima omogućava da oni izaberu predstavnika Hrvata, što je neprihvatljivo. I to je ono što sam govorio o osjećaju Bošnjaka za budućnost BiH. Oni bi trebali prepoznati taj problem i to je njihova povijesna odgovornost u ovom trenutku za BiH i Hrvate u BiH. Dio odgovornosti tu mogu snositi Hrvati, ako se ne mogu dogovoriti. Hrvati se doista moraju dogovoriti oko zajedničkog predstavnika.  

POGLED iz Hrvatske: Zakon o dvojnom prebivalištu RH – nemir među bh. Hrvatima

Jesu li bh. Hrvati objektivni prema Hrvatima u Hrvatskoj?   

ZNANI I NEZNANI JUNACI – Donosimo popis nositelja odličja iz Posavske županije (4)

Od zapovjednika i ratnika do političara, logističara i tajnica      

EKONOMIJA

Podbacili prinosi kave i šećerne repe
Poskupljuju kava i šećer, brašno jeftinije   

Kasni građevinska sezona, poskupljuje građevinski materijal

Željezo skuplje, cementare ukidaju rabate  

Vlasti u BiH zaboravile svoju imovinu izvan granice

Milijarde maraka vrijedna imovina prepuštena sudbini i tajkunima  

Bivši hrvatski predsjednik lobira za projekt plutajućih elektrana Ivana Koraća, vlasnika lanca kladionica Germania Sport Mesić lobira za čitlučkog kralja kladionica     

KULTURA

Memoari „Priča mog života“ Giacoma Casanove, najslavnijeg zavodnika, najskuplji rukopis ikada plaćen

Život zavodnika, špijuna, umjetnika i prevaranta na 3 700 stranica   

SPORT

Pametno nogometno ulaganje

Bosanci zlatna koka u nogometu       

REVIJA

NOVA INDUSTRIJA

Dijete i mršavljenje – unosan biznis  

Mali savjeti do velike ljepote

12 koraka do savršenog lica  

Trendovi za proljeće/ljeto 2010.  

Naoružajte se cvjetnim uzorcima i mašnama    

Kupaonica dobiva sve veći značaj

Uredite svoju oazu za opuštanje   

Kako njegovati ukrasne biljke

Sobno bilje najljepši ukras svakog doma    

GASTRO Zdravlje u „šaci“

Sjemenkama protiv visokog tlaka i karcinoma  

IZLOG

Volkswagen Polo GTI

Golf GTI dobio malog i paprenog brata blizanca   

TEHNOLOGIJA

Iz Sonyja stiže prvi vodootporni fotoaparat  

Model oznake TX5 otporan na vodu, prašinu, padove i smrzavanje