RE: Što vas je nagnalo da budete sljedbenicom sotone? Kako ste to postali?
PN: Postala sam sotonisticom nakon duljeg traženja odgovora na pitanja koja su me zanimala.
Nisam nikada bila zadovoljna odgovorima koje mi je nudila religija u kojoj sam odrasla. Bila sam odgajana u katoličkoj obitelji i redovito su me vodili u crkvu. Negdje u pubertetu sam se pobunila i prestala odlaziti u crkvu i počela se zanimati za «alternativno». Prvo sam se zanimala za bioenergiju i liječenje, jer sam bila prirodni talent za to. Kasnije sam se počela zanimati i za druge stvari. Kada sam prvi puta došla u kontakt sa sotonizmom.
RE: Imate članove diljem bivše Jugoslavije. Kakvo je stanje po tom pitanju u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj? Gdje imate više sljedbenika?
PN: Mi, zapravo, nismo organizacija koja uzima članove, ali se svatko može uključiti u naše grupe i boraviti na prijateljskim portalima gdje se pojavljujemo i učiti uz našu pomoć. Nemamo nikakve predrasude oko nacionalnosti, dapače, smatramo da su rat, nasilje i današnje stanje siromaštva do kojega smo došli, rezultat megalomanskih želja bolesnih umova, i da nam nikako nisu bili potrebni. Rekla bih da najviše ljudi s kojima surađujemo dolazi iz Srbije i Hrvatske, ali ima ih po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Ne bih mogla izdvojiti neke određene gradove. Možda eventualno Zagreb i Beograd, što bi se moglo i očekivati jer su glavni gradovi država i imaju najviše stanovnika.
RE: Kakvo je stanje po tom pitanju u Hercegovini, tim više što postoje saznanja da je u Hercegovini, točnije u Mostaru, u posljednje vrijeme učestala pojava tzv. crnih misa, iako nitko ne može točno odrediti o čemu se, zapravo, radi?
PN: O ovome znam samo stvari koje sam pročitala i zbilja mi nisu zvučale smisleno. Moguće je da je mjesto za ritual, u ovome slučaju crnu misu, odabrano zbog jače energije. Određena mjesta na Zemlji imaju jaču energiju. Ali opet, moguće je da se ništa nije ni dogodilo, da su stvari krivo protumačene ili je jednostavno riječ o djeci koja se „igraju sotonizma“. Ja osobno ne znam nikoga od ljudi s toga područja…
Mostar za sotoniste mjesto velike energije
U RH je već 15. travnja 1999. godine, na blagdan Uskrsa, utemeljeno prvo službeno Satanističko Bratstvo i Sestrinstvo u hrvatskoj povijesti. Postoje sedam skupina tog bratstva s više stotina službenih članova. „Velikoj većini vas komunikacija s nama nikada neće uspjeti, jer s velikom većinom vas nismo kompatibilni. Ne želimo vas u svojem društvu i nemojte nam se javljati, jer nema svrhe. Vaša stvarnost, vaša „realnost“ i vaši problemi nas ne zanimaju. Većina vas nije vrijedna gubitka vremena.
Ukoliko zaista vjerujete, kada ste vi u pitanju, da to nije točno, to još uvijek ne znači i da nije točno“, jedna je od poruka Bratstva. Dok u Hrvatskoj shvaćaju veličinu i opasnost tog problema u BiH o tome još nema spomena. Javnost je prije tri godine bila uznemirena vijestima da će u Hrvatskoj biti održan najveći sotonistički skup na kojem će se okupiti 3 000 štovatelja vraga iz cijelog svijeta, a da će se vraga prizivati ili na Jarunu ili 30 km od Međugorja, što odgovara udaljenosti Mostara od Međeugorja, a slovi kao „mjesto velike energije“.
Govorilo se i o „sotonističkom trokutu“, na relaciji Torino – Prag – Bukurešt, mjestima
koje slove kao središta sotonističkog djelovanja. Također, postoje informacije da je među sotonističkim krugovima Blagoslovljena hostija, jedan od najcjenjenijih rekvizita za tzv. crne mise, te da se ista plaća i do 15 000 eura. Iako mnogi tvrde suprotno, sotonisti ulaze u crkve gdje izgovaraju molitve u „čast vraga“.
Dva hrvatska bloka u borbi za vlast
Jurišić, Milić, Brkić i Ljubić protiv Čovića, Muse i Lovrić
Dogovori između lidera HSP-a BiH, Hrvatskog zajedništva HB te HNZ-a o mogućem koaliranju tih stranaka ili čak ujedinjenju, započeti u svibnju prošle godine, ovih dana dobivaju i svoj epilog. Ove tri stranke, predvođene pravašima, ujedinjuju se u jednu koja već ima i svoj „radni naziv“ – HSP Narodno zajedništvo. Ovim ujedinjenjem, izgledno je da će se hrvatski politički korpus na predstojećim općim izborima u listopadu ove godine temeljiti na dvije opcije, snažnim i ujedinjenom desnicom sačinjenom od članstva tri stranke koja će, sudeći prema izvorima iz oba stranačka tabora, tvoriti jaku koaliciju s HDZ-om 1990 na jednoj, te koalicijom HDZ BiH – HKDU- HSS NHI BiH ali i HSP dr. Ante Starčević na drugoj strani. Doduše, iako te stranke nemaju brojno članstvo koalicija je nedvojbena. Iako se o mogućem koaliranju s HDZ-om BiH iz HSS-NHI još nisu službeno odredili, sudeći prema dogovorima vodstva obje stranke, taj proces polako je započeo već nakon izbora novog vodstva te stranke. Doznaje se da će predsjednik HSP-a – Narodnog zajedništva biti dr. Zvonko Jurišić, a predsjednik HNZ-a Milenko Brkić dopredsjednik ili zamjenik predsjednika, a da će Petar Milić iz Hrvatskog zajedništva HB, biti član predsjedništva nove stranke.
Hrvatska ukida dvojno prebivalište
Više od 100 000 bh. Hrvata pred odlukom – živjeti u BiH s dozvolom za rad?
Mogućnost dvostrukog prebivališta uskoro ukida i Republika Hrvatska. Novim Zakonom o prebivalištu svi građani RH imati će samo jedno prebivalište. Tako će i pred Hrvatima u BiH, biti teška odluka – odlučiti se za prebivalište u BiH ili Hrvatskoj jer više neće moći imati prebivalište na dvije adrese. Premijerka RH, Jadranka Kosor, izjavila je da se radi o prvom koraku sređivanja biračkih popisa no, opravdane su sumnje da je izborni poraz HDZ-ovog predsjedničkog kandidata dr. Andrije Hebranga te velika potpora Milanu Bandiću ovaj, dugo najavljivani korak, samo ubrzala. Ovim se želi izbjeći mogućnost brisanja s biračkih popisa tisuća Hrvata s dvojnim državljanstvom koji, zbog prijave na dvije prebivališne adrese, mogu biti spriječeni glasovati. Već sada je izgledno kako će novim zakonom najviše biti pogođeni radnici iz obje zemlje, kojima,za dobivanje radne dozvole u zemlji treba adresa prebivališta u istoj. Međutim, novi zakon dodatno će otežati cjelokupan položaj Hrvata u BiH – odlukom da im adresa prebivališta bude u Republici Hrvatskoj, brisat će se s biračkih popisa u BiH te više neće moći glasovati za svoje legitimne predstavnike u BiH, zemlji gdje su rođeni i gdje zaista i žive. Također, u BiH će doći i do svojevrsnog paradoksa – otvorena je mogućnost da se većina bh. Hrvata odluči za prebivalište u RH gdje, zapravo ne žive, a da će u BiH, u svojim domovima, boraviti (živjeti) pomoću dozvola za rad, tehnički se pretvarajući u pridošlice u vlastitoj zemlji. Procjenjuje se da, od nešto više od 300 000 hrvatskih birača u BiH, njih 110 000 ima prebivalište u obje zemlje. Ukoliko se polovica odluči za stalno prebivalište u RH, BiH „gubi“ 55 000 hrvatskih birača, a ionako najmalobrojniji narod u BiH, uskoro će postati na razini nacionalne manjine. Loše ekonomsko-političko stanje u BiH, kako i približavanje Hrvatskoj EU, ovaj broj još više će se povećati.
Fra Petar Jeleč: Zašto je knjiga hrvatskog časnika Jerka Zovka o padu Bosanske Posavine uzburkala javnost
Posavina izgubljena u bezglavom povlačenju
„U svojim analizama autor dokazuje odgovornost tadašnjeg hrvatskog vodstva na čelu s predsjednikom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i njihovom desnom rukom u tzv. Herceg-Bosni Matom Bobanom za dogovore sa srpskom stranom koji su rezultirali izdajom ovog vrlo bogatog teritorija BiH. Zovak kronološki iznosi nekoliko događaja, koji su na neki način zapečatili sudbinu Bosanske Posavine, a posebno se to odnosi na sporazum Boban-Karadžić u maju1992. godine. Naime 6. svibnja1992. godine Boban i Karadžić su (Muslimanima iza leđa) potpisali “neprincipijelan” sporazum, kojim se Srbima prepustio koridor u Bosanskoj Posavini. Tim se sporazumom agresor i neprijatelj pretvorio u prijatelja, a žrtvai saveznik u neprijatelja. 08. svibnja 1992. glavni zapovjednik HVO, general Ante Roso, na prostoru “Hrvatske zajednice Herceg Bosna”, legalne postrojbe TO BiH, proglasio je “nelegalnim”. Muslimani i drugi (HOS-ovci) koji nisu “poštovali zapovijed”, bili su “razbijeni”. Bio je to početak službenog distanciranja najvećeg dijela organiziranih Hrvata od središnje vlasti u Sarajevu. 03. svibnja 1992. predsjednik HZHB, Mate Boban je, “zabivši Muslimanima nož u leđa”, proglasio osnivanje “države u državi”. Time je završeno institucionalno stvaranje preduvjeta za otvoreni rat s Muslimanima. 06. listopada 1992. godine hrvatsko-muslimanske snage su izgubile “Bosanski Brod i cijeli mostobran”. Bosanskohercegovački Hrvati su, od uvaženog konstitutivnog naroda i žrtve, putem dvosmislene Zajednice (Republike) “Herceg Bosne”, pretvoreni u kolaboracioniste “jednog od agresora na BiH” i nacionalnu manjinu. Srpska država je prešla Drinu, Tinju, Bosnu, Ukrinu i Vrbas, te svojim vrhom izbila u neposrednu blizinu zamišljene velikosrpske granice: Virovitica, Karlovac, Ogulin, Karlobag – na rijeku Unu“, piše fra Jeleč.
INTERVJU Prof. dr. Ivo Josipović, teći predsjednik Republike Hrvatske
Politika tzv. pomaganja Hrvatima u BiH od 90-tih je bila pogrešna
„Surađivao sam sa cijelim SDP-om BiH, na čelu s g. Lagumdžijom. Spreman sam surađivati sa svakom strankom i svakim političarom kojeg narod izabere kao svog legitimnog predstavnika.Mislim da, uz tradicionalne oblike pomoći hrvatskom narodu u BiH, Hrvatska treba raditi na gospodarskim projektima, zajedno s BiH, od kojih će i Hrvatska i BiH, a naravno, i Hrvati u BiH dobiti nova radna mjesta i novi ekonomski zamah. Da dosadašnja politika tzv. pomaganja Hrvatima u BiH nije bila dobra, najbolje znaju Hrvati u BiH jer se broj Hrvata u BiH od rata na ovamo prepolovio. Dakle, politika kojoj su do sada davali povjerenje da tobože vodi računa o hrvatskim nacionalnim interesima u BiH, očito ne valja. Ljudi su to osjetili na svojoj koži, i vjerujem da su spremni izabrati drukčije“, kaže treći hrvatski predsjednik za Republiku
ANALIZA Zašto Bandić nije imao šanse protiv Josipovića i zašto će njegov poraz platiti Hrvati u BiH
Dovoljno je bilo kazati da je Hercegovac
7 razloga zašto je Milan Bandić izgubio izbore
- Hercegovac – upravo na ovom modelu izbore je dobio, i to dva mandata, Stjepan Mesić. Oštro prema Hercegovcima – siguran je put prema naklonosti birača u Hrvatskoj. To je, nažalost, istina i to je bila najveća Bandićeva pogreška.
- Duško Ljuština – iako su njegove sposobnosti neosporne, Bandićev najbolji prijatelji i član zagrebačkog Gradskog poglavarstva nikako nije simpatičan medijima, a često je nastojao „cenzurirati“ informacije upućene medijima što je samo doprinijelo suprotnom učinku od željenog.
- Ivica Pančić – potpora bivšeg SDP-ovog ministra za branitelje Bandiću je samo štetila – izgubio je Slavoniju koja „ne može“ Pančića.
- Tomislav Merčep – pojavljivanje čovjeka koji je bio optužen za zločine nad Srbima također je jedna od najvećih pogrešaka Bandićeva tima. To je dodatno stvaralo zbunjenost s obzirom da se Bandić, deklarirao kao prvak suvremene socijaldemokracije te na činjenicu da je bivši član SDP-a.
- HDZ – Bandić nije imao njihovu isključivu potporu iako ta stranka nije imala svog kandidata u drugom krugu. Da je imao njihovu potporu zasigurno bi bio treći hrvatski predsjednik. Ovako je, dodatno, morao i njih motivirati.
- Nesmotrena izjava glasnogovornika USKOK-a kako se protiv njega vodi istraga, iako je ista bila uskoro demantirana, donijela mu je težak udarac.
- Loš javni nastup nešto je što birači nisu „mogli progutati“ kod Bandića. Isto je još više dolazilo do izražaja prilikom sučeljavanja s blagim, odmjerenim, smirenim, kulturnim i sračunatim Josipovićem, kojem je upravo Bandićev loš nastup, najviše priskrbio etiketu „europskog predsjednika“.
ISTRAŽILI SMO Zašto stolački dom za hendikepirane osobe još čeka na otvaranje
Doniranog novca bilo za bacanje – gradili se stanovi, a radovi dvostruko naplaćivani
U BiH politička prepucavanje često se prelamaju i preko leđa najslabijeg društvenog sloja, osoba u socijalnoj potrebi, bolesnih i invalida. Jedna takva priča stiže iz Stoca, gdje bi se uskoro trebao i službeno otvoriti Dom za socijalno i zbrinjavanje osoba s invaliditetom drugih osoba, ustanove koja od lokalne zajednice ne može dobiti ni građevinsku niti urbanističku dozvolu. Sve aktivnosti oko preuređenja nekadašnje poslovne zgrade u ustanovu za smještaj osoba s posebnim potrebama tekle su bez zastoja dok je na čelu Ministra zdravstva, rada i socijalne skrbi bio Dušan Račić, ministar koalicijske vlade HDZ-SDA, koji je ispunjavao nacionalnu kvotu u Vladi HNŽ. Dolaskom na to mjesto Luke Faletara, ministra HDZ 1990, radovi na otvorenju Doma počinju se odugovlačiti, a Dom dobivati političku konotaciju i trpjeti posljedice neslaganja HDZ-1 1990 i HDZ-a BiH, političke opcije na vlasti u Stocu, čiji je član i načelnik stolačke općine, Stjepan Bošković. Ipak, u priči o stolačkom domu za hendikepirane osobe isprepliću se i ozbiljna saznanja – namjerno ili ne, doniranim novcem obnovljen je i pogrešan objekt, novac je trošen netransparentno, neki radovi naplaćivani su višestruko puta, čime je investitor, tadašnje Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a oštećeno za stotine tisuća KM. Postoje ozbiljne ocjene da se Dom u Stocu, za vrijeme mandata prošlog ministra, i nije obnavljao onako kako je bilo predviđeno.
ZNANI I NEZNANI JUNACI –
Popis nositelja odličja u HNŽ-u
Od zapovjednika i ratnika do političara, logističara i tajnica
EKONOMIJA
Mostar rješava problem parkinga po zagrebačkom modelu
Nema više besplatnog parkiranja
McDonald’s traži partnere u BiH
„Big mac“ želi u BiH
Telekomi i elektroprivrede gube pravo na korištenje državnih dobara
FBiH godišnje tvrtkama ‘oprosti’ više od 300 milijuna KM koncesija
KULTURA
Omar bin Laden, sin najtraženijeg čovjeka na svijetu, u SAD-u objavio knjigu
„Odrastao kao bin Laden“
Najznačajniji kulturni događaji u 2010. godini
Umjetnost na putu oko svijeta
SPORT
Mostarac Aleksandar Aco Golo – najpoznatiji humanitarni ultramaratonac
Čovjek kojem je maraton život
REVIJA
Kako živjeti s upalom zglobova
Artritis – najveći krivac za bol
Posljedice tmurnih, zimskih dana
Pobijedite sezonsku depresiju
Povratak Chanelove vintage jakni
Modni klasik ponovno na modnoj sceni
Blagdani i praznici su iza nas, ne bacajte hranu
Ostatci hrane – temelj za novo jelo
Kakvu kuhinju želite
Kuhinja više nije samo mjesto gdje se kuha
Novi Chevrolet Spark – nova iskra u vašem životu
Gospodičić za gradsku vožnju