Logičan kraj jedne hazarderske politike i ohole vladavine. Uhićenje bivšega hrvatskoga premijera Sanadera, kao i suđenje koje ga čeka, prilika je za katarzu, kako njega samog, tako i hrvatskoga društva. Sanader je katolik, ovo mu je velika prigoda da konačno podnese svoj križ, da se suoči s odgovornošću i prihvati eventualnu kaznu, Bog mu daje mogućnost za obraćenje , za veliki ispit savjesti, da sagleda sebe u realnom svjetlu.
Izigrano povjerenje
Strašnije od same sumnje da je pronevjerio veliki novac izigrano je povjerenje birača, proigrane godine u kojima Hrvatska nije pokrenuta, kako je obećavao, nego je zaglibila u blatu. Strašnije od svega je prevarena hrvatska inteligencija, prevareni hrvatski radnici i domoljubi, izgubljeni i prepušteni posljedicama jedne iracionalne politike koja nije imala nikakvu ozbiljnu strategiju. Kad je dr. Sanader prije sedam godina dobio izbore, imao je sudbinsku šansu ujediniti sve hrvatske snage, bio je čas za novi početak, ali je trebalo poštenja i hrabrosti. Na žalost, prevladala je lošija strana karaktera bivšega premijera, podlegao je vlastitoj taštini, osjećaju svemoći, osobnom trijumfalizmu i hedonističkim iskušenjima. Lagodan život u visokim krugovima, klijentelističko-elitistički mentalitet, i njega i Hrvatsku stajao je niza padova, do konačnoga pada. To su bila vremena koja su od premijera tražila spremnost na žrtvu, na svojevrsni asketizam, poniznost pred moći koju je imao u rukama. Niti je imao osjetljivosti za maloga hrvatskoga čovjeka, niti sluha za hrvatske domoljube koji su bili spremni staviti se na raspolaganje za Hrvatsku. Golemi dio hrvatske inteligencije naprosto je isključio iz političkog, medijskog i javnog života.
Cijena iskupljenja
Autor ove kolumne bio je jedan od najotvorenijih i najžešćih kritičara dr. Sanadera dok je bivši premijer bio na vrhuncu moći. Zbog toga sam bio nepodoban i njemu i njegovim strukturama. Nepodobniji nego Račanu, kojega sam još manje štedio u svojim kritikama. O Mesiću da i ne govorim. Sada, u ovom času, ne želim biti ni zlurad, niti se radovati nečijem padu, makar bih mogao reći da je bivši premijer svojim postupcima i ponašanjem zaslužio takav rasplet. Sada će tek osjetiti što znači kad se masa okrene protiv tebe i kad te pojedinci počnu udarati dok ležiš na podu, kad te gaze nogama, kad si sam, prezren i osuđen pred svjetinom. Možda će dr. Sanader osjetiti makar djelić onoga što je proživio general Ante Gotovina dok su ga sprovodili u Haag, nakon što je izdan od onih koje je branio u Domovinskom ratu i za koje je žrtvovao svoj cijeli život. General Gotovina je s lisičinama na rukama išao u tamnicu kao častan vojnik, politički optužen, podnijeti još jednu veliku žrtvu. Velika je ironija sudbine da sada sam Sanader može biti preduvjet za ulazak Hrvatske u EU. Htio je izbjeći osobnu žrtvu koja se od njega očekivala na premijerskom mjestu, ali ga je Bog doveo u poziciju da plati cijenu radi vlastita iskupljenja. Hoće li za to imati snage ili će nastaviti sa svojim taštim i oholim prkošenjem sudbini?
Politika hazarda
Već sam jednom na ovome mjestu pisao o Sanaderovoj hazarderskoj politici koja me podsjećala na iracionalnost kockara kojemu je krenulo, kojega je išlo, nevjerojatno išlo, stavljao je sve veće uloge, i tuđe glave kao žetone je ulagao, i koji, na koncu, kao svaki pasionirani kockar, nije znao stati. Opijen sobom, svojom fortunom, samodopadnošću i značajem, mislio je da će mu vječno ići tako dobro – dok nije doživio veliki krah vlastitoga životnog uloga. Sad ga čeka purgatorij koji će biti, i za njega i za Hrvatsku nadam se, početak iscjeljenja, nekog novog vremena, iako će još puno vode Savom i Dunavom proteći dok ne bude netko mogao na vrhu, poput dr. Tuđmana, uzviknuti: Hrvatsku ni za što! Ni za kofere novca, ni za lagodan život, ni za Haag, ni za EU, nego sve za budućnost i našu djecu, sve za Hrvatsku, Božju, radišnu, čestitu, pametnu – i nadasve hrabru!