Ponovno bi se moglo aktualizirati pitanje Odgojnog doma za žensku djecu i mladež koji je do rata djelovao u Ljubuškom, odnosno što napraviti s postojećom zgradom i u što je prenamijeniti. Iako svoj interes u aktiviranju toga objekta vide i općina Ljubuški kroz otvaranje novih radnih mjesta, i Ministarstvo zdravstva ZHŽ-a, kao pravni sljedbenik objekta, ali i sama Federacija BiH.
Propala prvotna ideja
Nekadašnji plan o osnutku doma za stare i nemoćne osobe propao je kad su časne sestre izgradile takvu ustanovu svega oko 300 metara dalje od postojećeg Odgojnog doma. Planovi koje je imalo Županijsko ministarstvo zdravstva o osnivanju specijalizirane zdravstvene ustanove u tom objektu, također su propali isto kao i oni da se zgrada ustupi mostarskom Sveučilištu za potrebe isturenih katedri. Federalno ministarstvo pravosuđa svojedobno ga je planiralo prenamijeniti u odgojni dom za izvršenje kaznenih sankcija nad ženama, odnosno u ženski zatvor, što je također nerealizirano. A odbijeni su i strani donatori koji su željeli investirati u renoviranje objekta pod uvjetom da služi isključivo kao socijalna ili zdravstvena ustanova.
Zbrinjavanje starih
Kakva će biti sudbina ljubuškog Doma potražili smo odgovor od ministra zdravstva i socijalne skrbi ZHŽ-a Borisa Grizelja. “U kontaktima s načelnikom i ravnateljem Centra za socijalni rad, je predloženo da buduća ustanova obavlja djelatnost zbrinjavanja starih i nemoćnih osoba. O tome smo se dogovorili na sastanku koji je održan 15. lipnja 2009.”, kazao je ministar Grizelj. Dodaje da se svi podaci od samog osnutka bivšeg Zavoda, pa tako i izvodi iz katastra, dozvole za Zavod, podaci o radu Zavoda i drugi dokumenti nalaze kod općine Ljubuški. Načelnik općine Ljubuški je zadužen da s ovim zaključkom upozna Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, te da pokrene procedure za uređenje pravnog statusa ove ustanove, te početak rada iste”.
Čeka bolja vremena
Naime, ova instituciji ugašena drugog lipnja 2008. i prenamjena ovog objekta čeka neka bolja vremena. U vrijeme kada je Dom djelovao bio je jedan od najbolje organiziranih, opremljenih i edukacijski ustrojenih ustanova toga tipa na području bivše Jugoslavije. Dom je bio poluotvorenog tipa i imao je kapacitet za zbrinjavanje 120 štićenica, a imao je, uz osnovne sadržaje, i one popratne, a činili su ih: ambulanta s bolesničkim sobama, vlastita tiskara koja je pružala usluge i građanstvu, frizerski salon, te malena farma kokošiju i svinja. Početkom rata u BiH Dom je zatvorio svoja vrata, a štićenice koje nisu imale bliže rodbine da ih preuzmu, izmještene su u Bedekovčinu kod Zagreba.
Dom prepušten ‘zubu vremena’
Kako su u Dom dolazila ženska djeca i mladež sa smetnjama u razvoju, ali i asocijalnog ponašanja ili neadekvatnog obiteljskog stanja i odgoja iz cijele bivše Jugoslavije, Dom je u to vrijeme imao organizirane razrede osnovne i srednje škole. Po završetku preodgoja i srednjoškolskog obrazovanja, štićenicama se nastojalo pronaći radno mjesto u sredini iz koje su dolazile, te im se na taj način pomagalo da se socijaliziraju u sredini iz koje su prvobitno izmještene, jer se mahom radilo o mladim ženskim osobama koje su dolazile iz razorenih i problematičnih obitelji. Hoće li se napokon iznaći rješenje, što bi se moglo učiniti s postojećim objektom i koja bi mu bila namjena ostaje za vidjeti. Do tada će ga i dalje nagrizati vrijeme, a od unutarnjih devastacija spašavati samo domar koji u njemu živi.