Jedan od najvećih katoličkih blagdana, blagdan Velike Gospe koji se slavi 15. kolovoza, kao i svake godine, okupit će tisuće hodočasnika iz cijelog svijeta u Međugorju. Svatko sa svojom molitvom, zavjetom i mislima doći će se pokloniti Kraljici mira. Oduvijek je i bilo tako. Dolazili su hodočasnici bosi, žedni, umorni…, a vraćali se svojim domovima ispunjeni. Koliko je jaka molitva svjedoče bezbrojni čudesni slučajevi ozdravljenja duše i tijela.
Korak do smrti
Priče o čudesnim ozdravljenjima u župi Međugorje sigurno spadaju među najtajanstvenija događanja koja se posljednjih 31. godinu spominju s ukazanjima Blažene Djevice Marije. Nitko ne može točno utvrditi koliko se dogodilo čuda i čudesnih ozdravljenja otkako se u međugorskoj župi Gospa ukazala djeci. U Međugorju ih je prijavljeno više od šest stotina. Prijavljivana su ozdravljenja od najtežih bolesti, do nestanka vidljivih rana i slično. Među tim brojnim ozdravljenjima neka su temeljito ispitana i znanstveno-teološki obrađena, pa nema nikakva ozbiljna razloga da se sumnja u njihov nadnaravni karakter. Jedno od takvih neobjašnjivih ozdravljenja doživio je i pedesetjednogodišnji Amerikanac Arthur Boyle iz Hinghama kod Bostona koji je bio korak do smrti. Bolovao je od raka bubrega, a potom se ta bolest proširila i na pluća. Liječnici su od njega bili digli ruke i prorekli mu brzu smrt. “Godine 1999. dijagnosticirali su mi rak. Najprije sam imao rak bubrega i operiran sam. Odstranjen mi je jedan bubreg. Mislilo se kako će operacijom sve to biti riješeno. Osam mjeseci kasnije otišao sam ponovno na pretrage i liječnici su mi otkrili tri tumora u desnom plućnom krilu. Dali su mi manje od pet posto šanse da ću preživjeti. Nije mogla pomoći nikakva radijacija, ni kemoterapija… Jedino je preostala operacija i odstranjenje desnoga plućnog krila. U to vrijeme moj najbolji prijatelj me je pitao jesam li čuo za Međugorje. Sjetio sam se da je desetak godina ranije moja kći, koja je studirala medicinu, donijela knjigu iz Međugorja s nazivom “Poruke međugorske” i dala je svojoj mami – mojoj ženi. Moja mi je žena čitala poruke, no nisam na to obraćao posebnu pozornost. I nakon što me je prijatelj pitao o Međugorju, otišao sam kući i ženu upitao: ‘Što je zapravo Međugorje, što si ono ti meni govorila o Međugorju?’ Ona mi je kazala sve o tom mjestu molitve, ljubavi, mira, ozdravljenja… Tjedan dana kasnije nas troje: ja, muž od sestre moje žene Kevin Gill i prijatelj Robert Griffin sjeli smo u zrakoplov i došli u Međugorje Nakon dugog puta Arthur, s teškim rakom pluća, odmah po dolasku u Međugorje s prijateljima odlazi u crkvu sv. Jakova na večernju misu. Bila je velika gužva u crkvi i s ostalima je molio krunicu. Između krunice pjevalo se Ave Maria. Dirnulo ga je kad je vidio kako svi punim srcem pjevaju, istodobno. To ga je na neki način podiglo, dalo mu snagu. Otišao je sutradan s prijateljima na ispovijed. Našli su svećenika, koji je, kako su kazali, bio izuzetno susretljiv. Kad je Arthur završio ispovijed, sva depresija i skučenost koju je imao izašla je iz njega. Bio je kao nova osoba. Otišli su nakon toga u međugorsku zlatarnicu i tu su, igrom slučaja, naišli na vidjelicu Vicku. Nakon što su joj ispričali o Arthurovoj bolesti, Vicka je molila nad njime. I tada je doživio vrlo važno i snažno iskustvo. Onda su se odlučili popeti na brdo Križevac.
Mir iz Međugorja