Shengen na vratima, jesmo li spremni?

Kada Hrvatska 1. srpnja 2013. stupi u Europsku uniju njena istočna granica postati će granica EU. Na snagu stupa famozni i shengenski režim koji se odnosi na kretanje robe i usluga. Je li RH spremna na kontrolu 932 km granice s BiH, 241 km granice sa Srbijom i 25 kilometara granice sa Crnom Gorom? Pitanje je aktualnije samom činjenicom što je u MUP na snazi program ušteda pa od uvođenja u službu novih ljudi i nabave tehnike potrebne za operativni nadzor granice vjerojatno neće biti ništa. Privremeno će, donacijama i nabavkom nužne opreme priskočiti EU, prije svega zbog vlastite sigurnosti, ali pored neadekvatne opreme ostaje otvoren još veći problem pograničnog kretanja ljudi. Ovaj problem je najaktualniji na graničnom području između Hrvatske i BiH. Granica, možda naj ne-prirodnija na svijetu, dijeli isti narod. U širem pograničnom pojasu stanovništvo s jedne i druge strane granice ima zemljišne posjede. Do tih posjeda dolaze putovima koji nisu pod kontrolom graničnih službi, a koji postoje stoljećima.

Prema aktualnim zakonima svaki takav prelazak smatra se ilegalnim prelaskom granice i kažnjava se s više tisuća kuna novčane kazne. Pogranično stanovništvo već je na svojoj koži osjetilo povremene nalete probuđenog djelovanja nakaradnog pograničnog režima. Tako se već događalo da pogranični policajci pišu kazne od 2000 kuna starcu koji je prešao granicu kako bi došao na svoj vinograd udaljen od granice tek stotinjak metara. Za sve su krivi propusti MUP-a i Ministarstva vanjskih poslova koji su već odavno trebali izraditi registar pograničnog stanovništva i uručiti propusnici stanovništvu koje svakodnevno prelazi granicu mimo službenih graničnih prijelaza. Međutim, u ministarstvu unutarnjih poslova odgovornost prebacuju na ministarstvo vanjskih poslova koje opet odgovornost vraća na MUP. U međuvremenu pograničnom stanovništvu i dalje prijete enormne novčane kazne. Drugi, možda i veći, problem s kojim je suočeno pogranično stanovništvo prijetnja je zatvaranja tj. zatrpavanja pograničnih putova. Kada već nisu uspjeli napraviti registar, izdati pogranične propusnice i propisno rampama obilježiti alternativne granične prijelaze, te ključeve od rampi uručiti stanovništvu, kao što je to slučaj na hrvatsko-slovenskoj granici, u policiji prijete potpunim zatvaranjem alternativnih graničnih prijelaza.

Vijesti o zatvaranju prijelaza, bivših pograničnih kontrolnih točki, a koji bi se zatvorili masovnim betonskim piramidama ili jednostavnim zatrpavanjem, na nož je dočekana kod lokalnog stanovništva. Dodatnu zabunu unose povremene, neslužbene, informacije iz MUP-a kako će se putovi zatvoriti, pa opet kako neće. Lokalno stanovništvo koje je putove gradilo i probijalo vlastitim rukama teško doživljava najave o njihovom zatvaranju. Ukoliko se dogodi fizičko zatvaranje bivših pograničnih kontrolnih točki moglo bi se dogoditi da pogranično stanovništvo umjesto sto metara do svojih vinograda putuje 30 kilometara preko najbližih graničnih prijelaza. Kako se to ne bi dogodilo, stanovništvo samo traži da se na njihovom području provodi pogranični režim koji već vrijedi na slovensko-hrvatskoj granici.