Ovo nije sjećanje o smrti i rastancima, ovo je sjećanje na ljubav koja ne prestaje i nikada neće prestati. Bol nije u riječima, nego u srcu. Smrt je naglo prekinula vašu mladost i odvojila vas od nas zauvijek na ovom zemaljskom putu . Ostavili ste najdublji pečat svoje dobrote, ljepote i plemenitosti na nama.
Samo sjećanje na vaše osmijehe donesu tugu i sreću u naše misli. Da – sreću jer smo vas poznavali i bili dio vašeg života, da, i tugu jer više niste s nama. Voljeni nikada ne umiru dok žive oni koji ih vole. Takva je duša čovjeka, ispunjena je uspomenama koje nas rastuže,nasmiju i zabole. Vidimo se jednog dana na nekom boljem mjestu gdje ćemo svi skupa biti ponovno sretni.
{xtypo_rounded4}
Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetni dan, sine moj!
– Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
– Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
– Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
– Hoćeš da usneš, sine moj?
Ne, oče, idem da ž i v i m.
Ivo Andrić
{/xtypo_rounded4}
radisici.ba