Nekoliko stotina Skoka iz Hercegovine, Dalmacije, Slavonije, Zagreba, Slovenije, Njemačke, Kanade, SAD-a i Australce okupilo se u Rasnom, župi odakle su stasali kako bi se bolje međusobno upoznali i kako bi istražili zajedničke korijene.
Naime, prema popisu stanovništva iz 1742. u tom širokobriješkom selu živio je Jakov Skoko sa devet članova obitelji Njegovi sinovi i unuci su potom selili prema Mostaru i Ljubuškom, a praunuci prema Dalmaciji, Slavoniji i diljem svijeta. No, naviše ih je ipak ostajalo u tom malom mjestu okruženom pitomim krajolikom. Iako se Skoko smatra tipičnim hercegovačkim prezimenom, prvi put je zabilježeno 1625. u Požegi jer je otac čuvenog osloboditelja Slavonije od Turaka fra Luke Ibrišimovića, bio Skoko. Taj je velikan i kršten kao Skoko, ali je kasnije kad je ostao bez oca uzeo majčino prezime. Kasnije se oblici prezimena Skoko poput Skokić pojavljuju na Visu (1632.), Supetru na Braču (1739.), imotskom Prološcu (1744.) te na Pelješcu (1774.). U to doba dio Skoka naselio je i okolicu Splita te Istru, očito bježeći pred Turcima.
No, budući da su partizani prilikom „oslobađanja” Širokog Brijega spalili stare matice rođenih i krštenih, teško je utvrditi kad se Skoke prvi put pojavljuju u Hercegovini te koliko ih je ondje živjelo krajem sedamnaestog i početkom osamnaestog stoljeća, odnosno je li spomenuta obitelj Jakova Skoke bila tek jedna od rijetkih koja se vratila na turski teritorij, nakon progona ostalih od strane Turaka, kako bi od nje stasale sve današnje Skoke u Hercegovini. To preostaje istražiti dvojici doktora znanosti i profesora komunikacijskih znanosti iz obitelji Skoko – fra Iki i Boži te neumornom istraživaču Ivanu Dugandžiću koji je po majci Skoko, a obećali su pisano izdanje posvećeno rodoslovlju Skoka već za sljedeće druženje. Druženje u središtu sela započelo je svetom misom zahvalnicom u prekrasnoj staroj župnoj crkvi koju je predvodio dr. fra Iko Skoko gvardijan u Mostaru, uz koncelebraciju fra Ivana Kvesića koji ovog ljeta slavi 50. obljetnicu misništva. On je imao i dodatni razlog nazočiti ovom slavlju jer statistike pokazuju kako se najviše širokobrijeških Skoka ženilo iz plemena Kvesića.
Nakon svete mise kratko predavanje o rodoslovljima i podrijetlu Skoka održao je Ivan Dugandžić koji je iznio niz zanimljivosti i statistika. Primjerice, u razdoblju od 1872. do 1972. najviše muških Skoka nosilo je ime Ivan, Jozo i Bože, a među ženama najzastupljenija imena su bila Anica i Janja. Potom je dr.sc. Božo Skoko pozdravio nazočne u ime svih raseljenih Skoka, a posebice onih iz Ljubuškog i Zagreba koji su došli u velikom broju.
Naime, najveći dio ljubuških Skoka potječe od Šimuna koji je doselio iz širokobriješkog u ljubuški kraj te imao četvoricu sinova – Barišu, Nikolu, Antu i Jozu koji su nastanili najprije Grab, a potom njihova djeca i Klobuk. Ipak, danas najviše Skoka i dalje živi u župi Rasno, čak 42 obitelji pa se i ovdje može primijeniti ona stara uzrečica kako „… sve naseli, a sebe ne raseli”. No, veliki broj ih je i izvan granica Hercegovine, ponajviše u Zagrebu, Splitu, Slavonskom Brodu, Puli i otoku Čiovu.
Mnoštvo je poznatih Skoka koji su kroz povijest ali i sadašnjost ostavili dubok trag u različitim područjima djelovala – od čuvenog fra Ilije Skoke koji je zaslužan za utemeljene župe Rasno do suvremenih umjetnika, znanstvenika, dizajnera, poduzetnika. No, značajan dio svoje snage Skoke duguju, kako reče fra Iko, i nevjestama koje su svojim udajama za Skoke unosile nove genetske potencijale.
